Arikulacija nastavnog sata:
Djeci demonstriramo način rada sa kolažem iz časopisa: 1: možemo vaditi gotove oblike i rekomponirati ih u novu cjelinu, ili 2. možemo izrezivati ili trgati samo pojedine boje i njihove teksture, i njima slikati lijepeći ih na podlogu. Na ovim radovima se pretežno radilo na drugi način, dakle izbjegavali su se oblici, a koristile samo boje. Zatim razgovaramo s djecom o oblicima različitih životinja, a onda dajemo uputstvo da pokušaju načiniti svoji vlastitu životinju, kakva nigdje ne postoji. Djeca započinju s radom,a mi im sugeriramo da ne ponavljaju doslovno oblik neke životinje iz prirode. Na kraju sve radove stavljamo na ploču u analiziramo ih.

Giuseppe Arcimboldo: "Rudolf II ", 1563.

Artikulacija nastavnog sata: Djeco, pročitajte ovu pjesmu Dubravka Ivančana; zove se "Leptir i suncokreti" (možemo ju napisati na ploču):

Luta leptirić
zaslijepljen
između suncokreta!

Primjećujete li kako je kratka? Ima svega tri reda, pet riječi, šesnaest slogova. To je takozvana "haiku" pjesma. Takav oblik pjesme potječe iz Japana, i uvijek se sastoji od samo tri reda i malog broja riječi. Kakv dojam vam pobuđuje pjesma? Ima li boja u njoj? Ne spominju se doslovno, ali pogledajte reprodukciju slike Vincenta Van Gogha "Suncokreti". Kakve boje prevladavaju? Tople boje koje nas podsjećaju na sunce i vatru. Pročitajmo ponovno u pjesmi kako se osjeća i ponaša naš leptirić: on je zaslijepljen, i zbog toga luta. Ako je zaslijepljen znači da je sve oko njega svijetlo i blještavo, a boje su tople kao i vrijeme: zato ovakav haiku nazivamo ljetni haiku. Postoje dakako i jesenji, zimski i proljetni haiku, ovisno kakav dojam u nama stvaraju riječi koje je pjesnik odabrao. Pogledajmo i riječ "luta" - naš leptirić ne zna izlaz, on je okružen mnoštvom suncokreta kojima ne vidi ni početak ni kraj; vidi samo onaj dio polja suncokreta koji ga okružuje. Naslikajmo zato i mi tako suncokrete, ispunimo njima papir do kraja kako bi se vidjelo da ih nismo naslikali sve, i da ih ima još i izvan papira. Tako uhvaćen samo jedan dio neke cjeline nazivamo kadar. Napravite palcima i kažiprstima obje ruke "prozorčić", kadar, i gledajte oko sebe samo dijelove svoje sobe, ili samo dio tjela svog prijatelja; sve su to kadrovi. Sada podledajte i fotografije leptira; što sve vidite? Lijevo krilo leptirića uvijek je jednako desnom, to nazivamo simetrija. Svog leptirića oslikajte vlastitim šarama i ukrasima, a u boje mu dodajte i hladnih boja. One su prema toplim bojama suprotne, odnosno kontrastne: toplo-hladni kontrast boja. Ako sada ponovno promotrimo Van Goghovu reprodukciju, uočavamo kako se među mnoštvom toplih boja nalaze i zeleni listovi i peteljke, a vaza i stol su uokvireni plavom obrisnom linijom, pa i tu govorimo o toplo-hladnom kontrastu. A pošto je vrlo mala količina hladnih boja a velika količina toplih, govorimo i o kontrastu količine ili kvantitete. Naslikajmo dakle doživljaj haiku pjesme "Leptirić i suncokreti" tako da prekrijemo papir kadrom iz polja suncokreta koje ćemo naslikati miješajući tople boje i posvjetljujući ih bijelim. Negdje u tom beskraju suncokreta naslikajte malenog leptirića simetričnih krila u kojima ima malo hladnih boja.
Na kraju sata analiza dječjih radova.