Nedjeljko Dragić: Tupko

Andrija
Maurović:
"Sedma žrtva",
1936.

Krešimir
Zimonić:
"Regoč"

Nastavna jedinica "Strip"

Hrvatsko
društvo
karikaturista

Strip je vizualno sredstvo saobraćanja, nošen je papirom na kojem su grafičkim tehnikama reproducirane linija, ploha i boja.

Osobitost stripa je njegova vremenska dimenzija koja se ostvaruje nizanjem kadrova, što stvara sličnost između stripa i filma. Kadar je morfem stripovske forme, koji se montažnim postupkom povezuje u razgovjetnu cjelinu. Riječ strip na engleskom znači traka.

Druga osobitost stripa je (najčešće) istovremeno postojanje slike i teksta. Taj tekst je utilitaran, on mora biti jasno čitak, pa je zato strip na ovim stranicama smješten u rubriku dizajna, iako ga zovu deveta umjetnost. To (čitkost teksta) je element na koji djecu posebno treba upozoriti: prvo trebaju napisati tekst, a tek onda oko njega nacrtati oblačić (ako su odabrali takvu formu za tekst).

Elementi stripa:
1. Tema označava ono o čemu se radi u stripu radi, i potrebno je je smisliti unaprijed. U razredu kao temu možemo koristiti sastavke sa sata hrvatskog jezika, ili možemo temu zadati, ali je tada bolje ne zadati i završetak, kako bi djeca imala prostora za vlastita kreativna rješenja.
2. Kadar je okvir u kojem se vizualizira neka radnja. Kadrovi se u pravilu (mada su moguća i druga rješenja) nižu s lijeva na desno, i odozgo na dolje kako bi njihovo čitanje bilo jasno. Nadalje, kadar je određen sa
   - planom koji određuje blizinu objekata prema zamišljenoj kameri, ili oku crtača ili promatrača; razlikujemo krupni plan (glava čovjeka ispunjava cijeli izrez kadra, ostatak tijela se ne vidi (slično vrijedi i za predmete), bliski plan (poprsje čovjeka), srednji plan (cijeli lik čovjeka), total (ambijent veći od čovjeka: kuća, trg, planina i sl.), detalj (neki dio, npr. oko čovjeka).
   - rakursom koji određuje kut pod kojim zamišljena kamera ili oko crtača ili promatrača gleda u prizor, pa razlikujemo gornji rakurs, donji rakurs i visinu očiju ili razinu promatrača. Kadar, plan i rakurs su filmski termini.
3. Odnos slike i teksta može biti rješen na različite načine: često je tekst u "oblačiću", ali može biti i bez njega, ili na dnu kadra, ili čak izvan kadra. Glasnost zvukova ili govora može se označiti interpunkcijom (uskličnicima npr.), ali i veličinom slova, debljinom slova ili oblikom oblačića.
4. Linija, ploha i boja su gradivni element vizualizacije u stripu, i analiziramo ih poput drugih crteža i slika. Elementi su organizirani u kompozicije.

Vremenski faktor stripa vezuje ga uz film i sličnošću sa knjigom snimanja. U današnje vrijeme u kojem prosječnom konzumentu sve više opada koncentracija, pa mu čitanje teksta počinje dosađivati, u Japanu su se pojavili stripovi, tzv. mange, kojima se veoma povećao broj stranica (oko 300 u prosjeku) a smanjila količina teksta, pa se takav strip više ne čita, nego lista, stvarajući sličan efekt u mozgu poput crtanih filmova.

Povijest stripa
   Ideju stripa kao sukcesivnog čitanja slika možemo prepoznati u egipatskom slikarstvu, ili na Trajanovom stupu u Rimu. Ipak, na pojavu stripa najviše je utjecao Guttenbergov izum tiskarskog stroja. U 18. st. engleski slikar William Hogarth stvorio je nekoliko slikarski narativnih sekvenci - nekoliko slika povezanih protagonistima i radnjom.
Tokom 19. st. rade se ilustrirani romani u nastavcima. Zbog pojave višebojne rotacije u novinskim nedjeljnim dodacima američkih listova (Sunday Comic Sections) objavljuju se komične anegdote okružene karikaturalnim crtežom. Napokon, crtač Richard Felton Outcalt je u časopisima New York World i New York Journal počeo objavljivati anegdote i djeci iz irskog kvarta na Manhattnu; glavni lik je bio jednozubi ćelavi dječak u noćnoj košulji. Povjesničari se uglavnom slažu da epizoda "Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji" (The Great Dog Show in McGoogan Avenue) objavljena 16. 2. 1896. označava početak modernog stripa.
Odjeća dječaka bila je uglavnom zelena i crvena. Dotada je tehnika tiska već bila usavršena, ali su postojali problemi sa sušenjem žute boje. U Pullitzerovoj tiskari odlučili su isprobati novu tehniku na osnovi sušila za boju na spavačici tog dječaka, pa je 5. 1. 1896. nastao Žuti dječak. Oba su časopisa, Hearst i Pullitzer, World i Journal započeli borbu oko prava na objavljivanje "Žutog dječaka" - tako je do danas ostao naziv za beskrupuloznost i senzacionalizam u novinama poznat kao žuta štampa.
Antologiju stripa činili su potom Harold Foster svojim "Princom Valliantom" i Hugo Pratt svojim "Corto Maltese-om". Danas su najjače strip kuće američki "DC Comics", i crtači (slikari?) kao Simon Bisley, Ashley Wood, Frank Miller, Bill Sienkiewicz i braća Hernandez.

   U Hrvatskoj se početkom stripa smatra "Vjerenica mača" 1935. g. u ilustriranom tjedniku "Oko" našeg najznačajnijeg strip crtača Andrije Maurovića. U ratna vremena pojavljuju se i braća Walter i Norbert Neugebauer u listu "Zabavnik". Šezdesetih godina oko "Plavog vjesnika" okupljaju se Jules Radilović i Žarko Beker. Sedamdesete godine obilježila je grupa "Novi kvadrat": Igor Kordej, Krešimir Zimonić, Radovan Devlić, Mirko Ilić, Ninoslav Kunc, Joško Marušić, Krešimir Skorzet, Nikola Konstadinović, Ivica Puljak, Emir Mešić. U novo vrijeme treba istaknuti Danijela Žeželja, Darka Macana, Dubravka Matakovića, Štefa Bartolića i nedavno preminuloga Edvina Biukovića.