Jagor Bučan
"Urbani krajolik", 2000.
suhi pastel

 Pastel je slikarska tehnika nastala miješanjem boje  u prahu s vezivom čime se dobiva pasta u štapiću,  na talijanskom pastello.

  Ovisno o vezivu razlikujemo uljni (voštani) pastel i  suhi pastel, koji zbog svoje kvalitete ima i veću  cijenu pa se nejčešće ne koristi u nastavi.
  Sama boja koja ostaje na papiru kao trag poteza  ostavlja dojam praha koji se grupira u oblike pa  plohe djeluju rahlo, baršunasto, krhko i hrapavo. U  prah već nanesene boje možemo umiješati prah  nove boje i dobiti veliko bogatstvo miješanja boja.  Taktilnost površine reagira na jačinu pritiska ruke i  pojedine partije slike mogu postići impasto fakturu  nakon jačeg akcentiranja slikareve ruke; tako  struktura poteza i rukopisa može dati vrlo složenu  gradaciju i preplet slikarskih efekata. Na debljim  dijelovima boje mogiće je i ugrebati crtež.U razredu  često treba djeci sugerirati da (uljanu) pastelu jače  pritisnu o podlogu kako boje ne bi bile blijede i  beskrvne (slična je situacija sa olovkama u boji).
 Podloga, papir za pastel treba biti hrapavi papir  kako bi što bolje ostrugao prah boje sa štapića.  Najzgodniji papir za rad je pak-papir, odnosno  natron-papir, najbolje toniran smeđi ili sivi. Moguće  je raditi i na prepariranom platnu, i na kartonu.
 Na kraju slikarskog procesa, da se obojani prah  pastela ne bi odvojio od podloge, potrebno ga je  fiksirati, poprskati fiksativom, za što može poslužiti  obični lak za kosu, ili drvofiks rastopljen u vodi.  Fiksativ se prska sa razdaljine od 40-ak  centimetara kako ne bi raspšio sliku ili ostavio mrlje,  premda će fiksiranje uvijek malo (ponekad i mnogo)  promijeniti boje.

Preporuča se kupovina "Goya" uljnih pastela zbog njihove kvalitete.