anđeli

Anđeli

  U doba božićnih i novogodišnjih praznika na satovima likovne kulture postaje aktualna nastavna jedinica izrade čestitaka. Djeca na presavijenom papiru crtaju i slikaju prigodne teme, a čestitke će se uz upisane dobre želje odaslati primaocima koji bi već prvim pogledom na ilustraciju trebali prepoznati povod i značenje ikonografskog prikaza. U takvim prikazima se najčešće poseže za šablonama, a uradci se vrlo često približavaju kategoriji kiča. Crvene čizmice s vatom pri vrhu za Sv. Nikolu (a zapravo za Djeda Božićnjaka), piramidalni nazubljeni borovi s kuglicama, pokloni-kvadrati s križićima i mašnama od svjetlucavih folija, trodjelni snjegovići od bijelih krugova, petokrake repatice...
  I naravno anđeli. Pitamo se: je li moguće načiniti prikaz anđela kraj već vrlo ukorjenjene ikonografske zadanosti na koju smo navikli? Kako načiniti odmak od sladunjavih i kičastih sličica kakove susrećemo svuda u okolici za blagdanske dane (slika 1)?
   Prvo, zapitajmo se što su anđeli. Oni su nevidljiva bića, izvršitelji Božje volje na zemlji i njegovi služitelji. Zapravo, anđeli su veza, raspon između relativnog (ljudi) i Apsolutnog (Bog). Simbol ljudi je ljudski lik hermafrodita (anđeo nije ni muško ni žensko jer je oboje), a simbol nebeskog su krila kojima se uzdiže iznad zemaljskog. To uzdizanje iz materije prema duhovnom određeno je gradacijom sistema iz VI st. kojim broj anđeoskih vrsta iznosi devet: 1. Serafini (Seraphim), 2. Kerubini (Cherubim), 3. Prijestolja (Throni), 4. Gospodstva (Dominationes), 5. Sile (Virtues), 6. Vlasti (Potestates), 7. Poglavarstva (Principatus), 8. Arkanđeli (Archengeli), 9. Anđeli (Angeli). Svaka grupa ima svoju zadaću i svoj ikonografski prikaz , pa tako recimo serafini imaju šestora krila s mnogo očiju na njima, kerubini imaju četvora krila; arkanđela ima sedam, svaki sa svojim imenom i zadaćom - Gabrijel npr. navješćuje Mariji, a Mihovil je pobjednik nad Sotonom; itd. Zadnji, Anđeli, imaju dužnost čuvara ljudi, i svakom pojedincu dodan je njegov anđeo čuvar. Tom nizu je u 15. st. dodan i mali, golišavi krilati dječačić, tzv. "putti" (tal. putto "dječačić"). Simbol anđela preuzet je od antičke boginje Nike (grč.) ili Viktorije (lat.), boginje pobjede koja je na krilima donosila vijest o pobjedi (slika 2). Preslikavanju Nike na kršćansko nebo svjedoči i samo ime anđeo - grč. ággelos znači "vjesnik".

Znajući sve to, pokušajmo u razredu metodički stvoriti individualizirani prikaz anđela. Povedimo s djecom razgovor podsjećajući da su anđeli nevidljiva bića, bića svjetlosti i duhovnosti. Kako ih zamišljamo? Ako svaki čovjek ima svog anđela čuvara, jesu li i ti anđeli svi različiti među sobom kao i ljudi? Mogu li i anđeli biti visoki i niski, mršavi i debeli? Kako bi izgledao anđeo čuvar jednog Eskima sa Sjevernog pola, a kako jednog crnca iz Afričke pustinje? Kako zamišljaju ribarevog, a kako rudarevog anđela čuvara; čak, kakvu opremu mora imati da bi čuvao svog čovjeka? Pri opisima ili pričama treba izbjegavati vizualne opise (jer je anđeo nevidljiv), i spominjati nevizualne: mekoću, toplotu, sreću, isijavanje svjetla i raspršivanje tame, širenje zvukova - možda poput zvončića ili kristalića, glazba i nebeski zbor; širenje mirisa - borovine, dunje, različitog cvijeća, tamjana... Time stvaramo velik raspon izražajnih mogućnosti u djece, od raznovrsnih figurativnih likova, do nefigurativnih, apstraktnih prikaza. Izbor tehnika je neograničen, kao i izbor likovnih problema. U ilustracijama vidimo dječje radove različitih tehnika i poticaja.

Miroslav Huzjak