Metodički savjeti

Metodički savjeti - priprema

PRVA STRANICA

Metodičke upute za pripremanje i izvođenje sata

Priprema: .doc format.
Otvorite u Wordu i otisnite na pisaču; zasad samo za Internet Explorer 6.

Mikroprogramiranje u likovnoj kulturi

Uvod:

Nastava likovne kulture je razmjerno specifična u odnosu na nastavu drugih predmeta; zahtjeva određenu vještinu i osviještenost određenih pojmova. Potrebno je poznavanje likovnog jezika i likovnih tehnika, ali i svijest o njihovoj praktičnoj primjenjivosti. Sa odgojnog stanovišta, govorimo o individualnosti, zaštiti od kiča, stereotipa i šablona. Govorimo o balansiranju između učenja, tj. davanja i primanja informacija u obliku znanja, i odgoju, osvještavanju mehanizama ponašanja i njihovom uključivanju u vlastitu strukturu. Za uspješno obavljanje takve zadaće potrebno je pokrenuti vlastite resurse, prenošenje takvih vještina traži da ih, barem donekle, i sami imamo. Praćenje stručne literature, promatranje i promišljanje izložaba i likovnih umjetnina najmanji je napor koji moramo poduzeti ako smo preuzeli odgovornost educiranja generacija naraštaja u tom području. Unutar razreda, metodički ćemo pokušati razraditi način obrazovanja radi postizanja predviđenih ciljeva, zadržavši na umu kako je razred živa cjelina, uvijek u promjeni i svakog sata drugačiji. Metodikom nazivamo skupinu pravila koja vrijede u statističkom prosjeku situacija; u specifičnim pojedinim situacijama svaki je nastavnik prepušten sebi i svojim sposobnostima prilagodbe.

Priprema:

Obrazovni zadaci:
a) stjecanje znanja

b) stjecanje sposobnosti

Odgojni zadaci:

  Pripremanje za nastavni sat počinje odlukom što njime želimo postići, misleći pri tome primarno na likovne probleme. Njihovim izborom i izborom tehnike odlučujemo se za motiv koji će djecu dovesti do ispunjenja zadatka.
Nadalje, određujemo obrazovne zadatke:
  stjecanje znanja predviđa usvajanje, prepoznavanje, razumijevanje i primjenu pojmova likovnog jezika (navesti kojih pojmova!), likovnih i kompozicijskih elemenata, te likovnih tehnika. Dijete dobiva informacije i o umjetničkim djelima svjetske i nacionalne baštine, i uči riječi i sintakse kojima može vršiti analizu viđenog.
  Stjecanje sposobnosti cilja na razvijanje divergentnog mišljenja, kreativnosti, intelektualnih i senzornih sposobnosti. Razvijaju se također i psihomotoričke sposobnosti, vještina kontrole ruke u izražajne svrhe, kao i psihičke funkcije: koncentracija, percipiranja, empatija (uživljavanje), pamćenje, mašta itd.
  Odgojnim zadacima potiče se pozitivan odnos prema radu, aktivnost, upornost, samostalnost. Razvija se socijalni odnos kolegijalnosti sa drugom djecom kroz suradnju u grupnim radovima, kao i urednost, pažljivost i poštovanje prema tuđim djelima.

Nastavna jedinica:

Izvor motiva:
a) vizualan
b) nevizualan
c) likovni i kompozicijski elementi kao izvor motiva

Likovno područje

Likovno-tehnička sredstva i likovne tehnike

Likovni problemi

Pristupamo izradi nastavne jedinice.
Određujemo izvor motiva: da li je vizualan (gledamo u nešto i to slikamo, mrtvu prirodu npr., ili portret, ili izmišljeni kišobran), nevizualan (osjećaji, glazba, okusi, mirisi i sl.) ili su likovni i kompozicijski elementi izvor motiva (ples crta i točaka, ritam boja, nizovi geometrijskih i slobodnih likova i sl.; često se koristi likovna priča, a osvještavanje likovnog jezika vrši se na kraju sata pri analizi kako se djetetu ne bi sugerirao način obavljanja zadatka). Moguće je i kombiniranje: crtanje sportaša podrazumijeva vizualan motiv (čovjek) i nevizualan (po sjećanju ili zamišljanju).

Likovno područje precizira radi li se o crtanju, slikanju, modeliranju i građenju, grafici ili dizajnu.

Likovno-tehnička sredstva i likovne tehnike navode kojim materijalom će djeca raditi: olovka, ugljen, tuš-drvce, tempera, akvarel, glina, didaktički neoblikovan materijal (kutijice npr.), papir, žica itd.

Likovni problemi su, kako smo već naveli, okosnica cijelog sata likovne kulture. Uključuju likovne elemente (točka, crta, ploha, površina, volumen itd.) i kompozicijske elemente (kontrast, harmonija, ritam, ravnoteža, proporcija, dominacija, jedinstvo) i motivacija mora biti pravilno izvedena kako bi dijete dovela do ispunjenja likovnog zadatka. Jasnoća u izražavanju likovnih problema je osiguranje od sladunjavih, kičastih i dopadljivih likovnih radova koji često privlače needucirane gledatelje sa sniženim vrijednosnim pragovima. U programu su likovni problemi navedeni pod "Ključni pojmovi".

Važno: nastavna jedinica sastoji se od četiri elementa: 1. motiva; 2. likovnog problema; 3. likovna tehnika i 4. likovnog područja. Nastavne jedinice nemaju nazive; tome je slična najava zadatka.

Metode rada

Način rada

Nastavna sredstva i pomagala

Plan ploče

Metode rada mogu biti analitičko promatranje, likovni scenarij, metoda razgovora, demonstracije, rada s tekstom. U realizaciji metode su kombiniranje, variranje, građenje, razlaganje.
Način rada: promatranjem, nakon promatranja, prema sjećanju, zamišljanjem, izmišljanjem.
Nastavna sredstva i pomagala: sredstva su priroda, predmet, reprodukcija itd. Pomagala su ploča, kreda, dijaprojektor, televizor, grafoskop itd.

Plan ploče treba predvidjeti što će sve i kako će na ploči pisati - i sama ploča mora biti likovno estetski komponirana. Slova moraju biti čitljiva i uredna, posebno u prvom razredu gdje djeca još jedva sriću slova. Treba predvidjeti aplikacije i reprodukcije i njihovu funkciju pri analizi. Također treba znati što će se maknuti sa ploče kako bi se napravilo mjesta za izlaganje dječjih radova, a što mora ostati (kao pomoć pri analizi, na ploči nužno mora biti ispisan likovni problem koji se tog sata obrađivao, zatim motiv i reprodukcija na kojoj ćemo prepoznavati te iste likovne probleme.

Struktura nastavnog sata

Priprema

Motivacija

Struktura (artikulacija) nastavnog sata:

Priprema: pripremamo materijal za rad, po potrebi razmještamo stolice, dijelimo učenicima pribor, nalijevamo vodu u čašice i sl. Demonstriramo djeci rad sa određenom tehnikom i njene izražajne sposobnosti (ako rade prvi put ili su nekoliko puta radili, to obično vrijedi u prvom i drugom razredu) ili ga verbalno ponavljamo. Određujemo na kojem papiru se radi; usmjerenje papira, vertikalno ili okomito se najčešće prepušta slobodnom izboru djeteta.
Motivacija: ovisno o izvoru motiva određujemo metodički pristup.
Vizualno kao izvor motiva zahtjeva analitičko promatranje i razgovor o motivu koji proučavamo. Ključna pitanja su "Što vidiš?" i "Što još vidiš?" kako bi se osvijestilo što više detalja i njihovih odnosa, proporcionalnih i strukturalnih. Osvještavaju se likovni problemi koje ćemo prikazati u radovima (ritam i nizovi na klipu kukuruza npr., ili komplementarne boje zelene salate i crvene paprike).
Nevizualno kao izvor motiva zahtijeva uključivanje drugih osjetila osim vida: miris, okus, opip i sluh. Na učenike djelujemo glazbom, tekstom, hranom sa izraženim okusima (slano, slatko kiselo, gorko), cvijećem i sl. Ne sugeriramo ništa (npr. strah je hladne boje a radost tople), već ostavljamo posve slobodan izbor djetetu kako će se izraziti. Tijekom analize razgovaramo i o emocijama.
Likovno-kompozicijski elementi kao poticaj započinjemo likovnim scenarijem - likovnom pričom, stvaralačkom igrom, pokretom i sl. Učenici obavljaju svoj zadatak, a tek na gotovim radovima osvješćujemo likovne probleme.

Najava zadatka

Najava zadatka: iako vremenski najkraći dio sata ovo je izrazito važan dio sata: u jednoj rečenici treba jasno sažeti cijelu motivaciju i objesniti što se i kako traži od djece da rade. Drugim riječima, u jednoj rečenici izgovaramo nastavnu jedinicu (motiv, likovno područje, likovnu tehniku i likovni problem), npr.: danas slikamo teksture na kori drveta akvarelom. Jednako važno: tražimo od jednog učenika da ponovi najavu zadatka radi povratne informacije o našoj jasnoći. Ako jedan učenik ne može ponoviti, pitamo nekog drugog. Ako ni taj nije u stanju, to je signal da vjerojatno nismo bili jasni i da valja ponoviti najbitnije dijelove motivacije, dok djeca ne shvate što se od njih traži.

Realizacija (rad)

Analiza i vrednovanje

Realizacija (rad): zbog vremenskog ograničenja (45 minuta) školskog sata likovne kulture cijelu motivaciju treba obaviti unutar desetak minuta. Ako se tome doda još pet minuta za analizu, glavni dio sata u kojem djeca trebaju započeti i dovršiti svoje radove traje otprilike tridesetak minuta - što je veoma malo. Učenici rade svoj posao dok ih učitelj obilazi, potiče i podsjeća na likovne probleme. Sprječavamo moguće precrtavanje od susjeda postavljanjem alternativa i podsjećanjem na potrebu za samostalnim izrazom. U slučaju potrebe to će se potvrditi i valoriziranjem ocjenom. Sve primjedbe dajemo samo usmeno, ni slučajno ne interveniramo u dječji rad tamo gdje se radi o stvaralačkoj sposobnosti; možemo pomoći tamo gdje se traži mehanički napor.

Analiza i vrednovanje likovnih produkata: na kraju sata dječje radove ćemo izložiti na ploči ili negdje drugdje. Sa djecom povedemo razgovor o uspješnosti realizacije zadatka, i to kroz teme:
   1. - pitanja ostvarenosti zadatka
   2. - pitanja načina korištenja materijala (tehnike)
          - rukopis
   3. - pitanja kreativnosti:
          - različitosti,
          - sličnosti ("prepisivanje" i šablone, stereotipi)
          - likovnost
          - emotivni dojam
          - samoanaliza
Veoma je važno izbjeći subjektivna pitanja o ukusu ("Koji ti se rad najviše sviđa?"), već razgovor navodimo na objektivna analitička pitanja o izvršenosti zadatka. Ako su se pojavile šablone treba ih negativno valorizirati, ako treba i ocjenom, kako bi ih se pokušalo eliminirati. Uz analizu treba biti prisutno i umjetničko djelo na koje ćemo osvijestiti likovne elemente koje su i sama djeca koristila u svojim radovima. Time postaje jasnija veza među djelima različitih motiva a sličnih likovnih riječi (npr. ritam nekog drvoreda renesansne slike i ritam oblika na nekoj suvremenoj apstraktnoj slici). Umjetničko djelo također služi i kultiviranju pogleda i ukusa i bilo bi poželjno da je i stalno prisutno u razredu u obliku neke kvalitetne reprodukcije. Za više detalja o analizi pritisnite ovdje.

Planiranje: izvedba godišnjeg mikroprograma
Kada sami izrađujemo godišnji mikroprogram (što je poželjnije od korištenja gotovih planova zbog mogućnosti prilagodbe gradivu drugih predmeta i pojedinom razredu) poželjno je krenuti od cjelina. Cjeline su likovni elementi (točka, crta, boja, ploha, površina, masa i prostor); svakom mjesecu dodijelimo jednu cjelinu. Odabiremo temu; u jednom mjesecu obradit ćemo dvije teme. Od jedne teme napravit ćemo dvije nastavne jedinice; jedna cjelina obuhvaća četiri nastavne jedinice. Iz okvirnog programa uzimamo propisane ključne pojmove - to su likovni problemi. Zatim tražimo motive, pazeći da unutar dva-tri mjeseca pokrijemo sve vrste motiva, sva likovna područja i sve oblike rada. Ove cjeline poželjno je strukturalno korelirati i s drugim predmetima čime se bitno ubrzava učenje pojmovnika svih predmeta.

Primjer ispunjene pripreme (prednja strana):

Primjer ispunjene pripreme (zadnja strana):

Dual Drill