ANALIZA

		ANALIZA -ČITANJE LIKOVNOGA "TEKSTA"

PRVA STRANICA TEKSTOVI LITERATURA CRTAČKE JEDINICE SLIKARSKE JEDINICE GRAFIČKE JEDINICE KIPARSKE JEDINICE DIZAJN METODIKA LIKOVNE TEHNIKE LIKOVNI ELEMENTI PJESME PRIČE DIDAKTIČKI MATERIJAL E-GALERIJE		Riječ ANALIZA dolazi od grčke riječi analyo - razrješujem, param, raščlanjujem. Suprotno od sinteze, analiza rastavlja neki objekt na njegove najjednostavnije sastavne dijelove. Sjetimo se npr. kemijske analize - rastavljanje da bi se vidjelo od kakve tvari se sastoji istraživani objekt. Likovna analiza uočava i raščlanjuje likovno djelo na njegove sastavne elemente- sliku na boju, plohu, ton; crtež na crte, točke; kip na volumen, površinu, prostor; i na njihove međuodnose, na kompozicijske elemente (kontraste, ritam, ravnotežu, proporcije, i dr.). Tražimo, dakle, "riječi" koje čine likovni "tekst", a zatim ih pokušavamo "pročitati", trazimo sintaksu, tj. unutarnji red. U razrednoj nastavi tek uvodimo osnovne pojmove. Zato analizu nećemo koristiti za otključavanje složenosti strukture izražaja umjetničkih djela, već ćemo pitanjima navoditi djecu na razgovor o vlastitim radovima, i radovima svojih kolega; na reprodukcijama prepoznajemo samo osnovne pojmove kao primjere. Pri tome ćemo vježbati preciznu upotrebu riječi i za svakodnevni govor - ponavljajući nove i stare, već usvojene elemente likovnog jezika - jer su sve te riječi dio i svakodnevnog govora: koliko nas kvadrat naziva kockom a kružnicu krugom, i koliko nas je u stanju opisati nekome preko telefona ono što vidimo pred sobom (posebno ako zakažu asocijacije); korelaciju s drugim predmetima i njihovim jezicima: simetrija- matematika; ritam- glazba, pokret; modulacija- glazba…a ti se jezici često dotiću i isprepliću. Osvještavat ćemo viđeno- jer gledanje je misaoni proces, bez kojeg se primijetiti nikad neće pretvoriti u vidjeti. Time se razvija i viša dimenzija estetike, sebesvijestan ukus, koji odlazi korak dalje od subjektivnog "sviđanja" koje je često podložno modeliranju izvana (moda, npr., ili reklame); uči se vrednovanje po objektivnim kriterijima. Napokon, razvija se i kvaliteta verbalne komunikacije, vježba se govor i razgovor, pravilna sintaksa te jasnost rečenica i cjelokupnog izričaja, zbog čega od djece treba tražiti da odgovaraju punim rečenicama. Važnost analize još nije dovoljno osviještena. Vještina analize nam je jedino dostupno oruđe pomoću kojeg možemo razlikovati dobre od loših stvari, subjektivno od objektivnog, istinitog od lažnog, dobro od zla. Naravno, likovna analiza je samo jedan od aspekata (premda vjerojatno najvažniji jer smo primarno vizualna bića); za kvalitetnu analizu okružujućeg života potrebno je sistematično upoznavati i druge izražajne jezike. Čak i same informacije zahtijevaju mnogo filtriranja na putu od medija do našeg uma. Internet je svojim apsolutnim liberalizmom i neselektivnošću postavio pred konzumenta novi zahtjev: kojoj informaciji vjerovati? Time se polako osvještava da ni službeni mediji nisu bezuvjetni autoritet kojem se bezrezervno vjeruje. Budućnost djece je u konzumiranju neprovjerenih a masovno dostupnih informacija; naučimo djecu da te informacije analiziraju i objektivno sagledaju. Naučimo to i sami. Priprema: Predvidimo unaprijed smještaj dječjih radova u vrijeme analize. Je li predviđen pano ili će biti pričvršćeni na ploču? Ili razmješteni na podu? Na ploči s dječjim radovima u vrijeme analize istodobno egzistiraju ispisani likovni problemi i tema, odn. poticaj. Ovaj pismeni dio poslužiti će djeci kao podsjetnik i pomoć. Također, predvidimo i mjesto za izlaganje reprodukcije umjetničkog djela, na kojem će biti jasno evidentni likovni problemi koji su se taj sat obrađivali. Analiza - prijedlozi za izradu pitanja: Nakon što smo izložili dječje radove započet ćemo analizu, tako da djecu pitanjima navodimo da govore o onom što je pred njima. Svaki učitelj će se morati prilagođavati danoj situaciji koja će svaki puta biti drugačija - tako će i pitanja koja nastavnik postavlja svaki puta varirati. Ali, da bi se dobio jasan uvid u područja koja pitanja moraju zahvatiti, navest ćemo tri grupe pitanja (s podgrupama) unutar kojih se pitanja mogu kreirati. Navodim prijedloge i primjere, a raznolikost i prilagodljivost ovisi o pojedinim učiteljima - ali iz svake grupe je poželjno zahvatiti i postaviti bar poneko pitanje. 1. - pitanja ostvarenosti zadatka 2. - pitanja načina korištenja materijala (tehnike) - rukopis 3. - pitanja kreativnosti: - različitosti, - sličnosti ("prepisivanje" i šablone, stereotipi) - likovnost - emotivni dojam - samoanaliza 1.Pitanja ispunjenosti zadatka: Što smo danas radili? Koji likovni problem smo obradili? Jesu li svi ispunili zadatak? Vjerojatno jesu, jer smo za vrijeme rada komunicirali s djecom i uočili moguća nerazumijevanja, a sada pozivamo jednog učenika pred izložene radove i zamolimo ga da na tuđem radu prepozna i pokaže rješenja likovnih problema. Pogledajmo crteže u prilogu: koji likovni element uočavaš na ovim crtežima? "Na ovim crtežima uočavam teksture." Što je to tekstura? - "Tekstura je ispunjavanje površine crtama i točkama", možda će odgovoriti dijete. Na kojem ju radu vidiš? Pokaži ju. - "Na ovom radu, evo je ovdje", mogao bi glasiti odgovor. Što još vidiš? "Vidim karakter i tok crta, ova je debela, a ova pored sasvim tanka." U ovom dijelu analize poželjno je pokazati i neku reprodukciju koja sadrži isti likovni problem. Svrha pitanja: ponoviti osviještene elemente likovnog jezika, prepoznati novousvojene elemente na tuđim radovima i reprodukcijama. 2. Pitanja načina korištenja materijala (tehnike): Za ovu grupu pitanja potrebno je imati vlastito iskustvo upotrebe određenog materijala (olovke, ugljena, tempera, akvarela, gline, i dr.) da bi sami mogli prepoznati na dječjim radovima izražajne različitosti i pitanjima upozoravati na njih. Olovka se može jače ili slabije pritisnuti o papir, može vuči linije ili oblikovati plohe, linije mogu biti oštre ili neoštre, mutne, rad djelovati svjetlije ili tamnije. Po čemu se razlikuju tehnike akvarela na ova dva rada? -"Na prvom radu je u akvarelu mnogo više vode nego na drugom." Kakva je razlika u potezima kista na ovim radovima? "Na prvom su potezi oštri i ravni, a na drugom brzi, kratki i razvedeni." Pogledajmo crteže u prilogu: Tko je drugačije upotrijebio pero i tuš? -"Na ovom radu se i prskalo (rad 2), a ne samo vuklo linije."
crtež 1		- RUKOPIS - također utječe na upotrebu materijala, a iz rukopisa možemo iscitati i neke psihološke parametre djeteta. Nekome će granice među plohama biti kirurški oštre, a nekome razvedene; negdje će plohe biti "ispeglane" bez vidljivih poteza, drugdje će vibrirati mnoštvom silnica i tonova; nekome će boja biti čista, drugi se neće mnogo truditi prati kist za vrijeme rada pa će u boji biti mnoštvo primjesa… Pogledajmo primjer: na prvom crtežu crte nemaju naglašene razlike u debljini; uočimo na crtežu 2 tanke obrisne crte središnjeg drveta i odmah desno od njega na drugom drvetu vrlo debele crte; dakle količina tuša u kistu i pritisak kista o podlogu na radu 2 vrlo variraju.

crtež 2		3. Pitanje kreativnosti: U kreativnost, divergentno mišljenje,(prema Guilfordu) ulaze: redefinicija, osjetljivost za probleme, fluentnost, originalnost, elaboracija i fleksibilnost. Govorimo dakle o što večem broju mogućih putova i rješenja nekog problema, a ne o traženju najboljeg rješenja (tj. o konvergentnom mišljenju). *- RAZLIČITOSTI* - Uvodno pitanje ove grupe može biti: Koji je rad drugačiji od drugih? Odgovor, međutim, može biti uvjetovan međusobnim učeničkim simpatijama, ili dan po kriteriju "sviđanja" koji je subjektivan. Zato ćemo preskočiti uplitanje ukusa ( i striktno izbjegavati pitanje: "koji ti se rad sviđa?"), nego ćemo osvijestiti sve objektivne razlike. Analiza se djetetu olakšava ponuđenim kompariranjem dva rada sa naglašeno različitim likovnim elementima, dakle pitanjima kao: " Po čemu se razlikuju ova dva rada?" Pažnju usmjeravamo na likovno vrednije i interesantnije radove. Da bismo si olakšali njihovo prepoznavanje, uz poznavanje likovnog jezika poželjno je i da posjećujemo izložbe kako bismo sami uvježbavali aktivno promatranje a ne pasivno gledanje, a i da uočimo moguće sličnosti dječjih likovnih rješenja s rješenjima nekih umjetnika (Ivan Lovrenčić, npr.). Možemo početi od banalnijih različitosti - vertikalni ili horizontalni format npr., - i postupno ulaziti dublje u likovnost razlika. Na našim primjerima: rad 1 ima samo jedno drvo, a rad 2 šumu. - LIKOVNOST -** Dublja analiza različitosti vodi nas ka pitanjima o kompozicijama. Kompozicijom zovemo raspored elemenata unutar neke cjeline (sjetimo se glazbene i željezničke kompozicije ), a najlakše ćemo ju osvijestiti ako rad gledamo kroz trepavice, ili ga zamislimo zamućeno projiciranog kroz projektor - dakle, ako apstrahiramo detalje - i ustanovimo kakav je raspored nosivih elemenata arhitekture djela. Potrebno je uočiti naglašene simetrije ili asimetrije, gustu ispunjenost ili velike praznine. Slijedi uočavanje upotrebe likovnih i kompozicijskih elemenata: možda se negdje pojavio ritam, možda negdje tekstura, možda su na jednom radu svi potezi okomiti a na drugom vodoravni. Prevladavaju li kod nekog tople boje, a kod nekog hladne? Ovim dijelom razgovora ponavljamo likovne elemente naučene na prethodnim satovima likovne kulture. Na našem primjeru: rad 1 sadrži veliki lik drveta izbačen malo udesno u odnosu na centar formata tako da svojom masom ispunjava 2/3 desne polovice crteža. Crtice listića ili grančica se ritmički jednolično nižu na linijama grana. I kiša koja pada prikazana je ujednačenim potezima iste dužine i (donekle) debljine, pa i jednakom gustoćom. Dojam jednoličnosti pojačavaju i pravilni redovi u kojima su nabrojane kišne kapi. Strogi vertikalni pad kiše se ne obazire na vjetar koji savija grane drveta uvijajući ih udesno, pa i odgurujući drvo iz centralne osi crteža. *- EMOTIVNI DOJAM* -** Upitajmo: doima li se rad radostan, da li neki još radosniji, jesu li ovi likovi nervozni na tom papiru, ostavljaju li potezi i boje hladan dojam, ili smiješan, opasan...
šablona cvijeta šablona ptice šablona čovjeka		*- SLIČNOSTI* - Osim različitosti, osvrnimo se i na sličnosti. Ima li "prepisivanja"? Nisu li možda učenici iste klupe na istovjetan način riješili likovni problem? Usporedimo to sa prepisivanjem na testu iz matematike, i naglasimo poželjnost originalnosti i vlastitih rješenja. Da li se negdje pojavila naglašena šablona? Pitamo: Jeste li možda već vidjeli negdje ovakvo slikanje sunca (kao četvrtina u uglu), ili cvijeta? Šablone se stvaraju već u predškolskom uzrastu pod nedovoljno stručnim vodstvom nekih odgajatelja ili utjecajem obitelji, i djeca ih donose u školu. Potrebno ih je uočiti i zadavati zadatke za njihovo razbijanje. Sva djeca slikaju lica jednako, nasmiješena, zatvorenih ustiju? Dajmo im kao temu djecu što pjevaju, osvijestimo u uvodu da su usta različito oblikovana kod različitih glasova. Pojavljuju li se ljudski likovi uvijek simetrično postavljenih ekstremiteta, beživotni i jednaki? Zadajmo kao temu neki sportski događaj i razgovarajmo o mogućim kretnjama sportaša, pa i o padovima i sličnim ekstremnostima pokreta. Pojavljuje li se cvijet uvijek u istom obliku "tratinčice", sa zelenom prugom "trave" u dnu papira i plavom prugom "neba" na vrhu? Tema "Neobičnog cvijeta" uz priču koja naglašava različitost tog cvijeta od svih drugih može razbiti tu šablonu. I tome slično. - SAMOANALIZA -**Nemojmo zaboraviti da dijete proživljava svoj rad, i neke dosjetke želi izraziti i prikazati. To ne mora obavezno biti jasno vidljivo i razaznatljivo, već i zbog toga što dijete ne kontrolira svoju psihomotoriku dovoljno vješto; ali i zato što će ono smisliti vlastitu sintaksu likovnog jezika koju mi možda ne razumijemo. Zato ga upitajmo da nam sâmo objasni značenje svojeg rada, i često ćemo saznati sakrivene poruke i značenja koje nam se same nisu otvorile.
Izlaganje dječjih radova na ploči		Izlaganje radova: Analiza je vrlo marginalizirana zbog učestalog nedostatka vremena, pa se često procjenjuje da s jednim satom tjedno za nju nema vremena. Ipak, neosporna je radost djeteta kada okolica promatra njegov rad, čime se usvaja atmosfera i smisao izložbe, a nesumnjiva je i komunikacijska vrijednost analize. Od svih pobrojanih pitanja ovdje spomenutih, na satu je dovoljno iskoristiti nekoliko (vremenski oko pet minuta) - na učitelju je da procjeni koja. Preporučljivije je zadržati pažnju na jednom radu s nekoliko pitanja - čime se vježba koncentrirano istraživanje i podiže percipiranje - nego površno skakati svakim novim pitanjem s rada na rad. Tehnička izvedba analize prepuštena svakom pojedinom nastavniku, ali spomenimo neke mogućnosti. Dječje radove običavavamo staviti na ploču, i pričvrstiti ih selotejpom ili magnetićima. Moguće ih je izvijestiti i na pano i učvrstiti pribadačama, ili rasporediti na podu i učenike okupiti oko njih (s tri strane, da se neki radovi ne gledaju naopako). Ako su radovi trodimenzionalni možemo ih poslagati na nekoliko stolova a ostale klupe razmjestiti u krug da bi svi jednako vidjeli; ili radove staviti na nešto povišeno, opet radi bolje preglednosti. Postavljanje radova odnosi određeno vrijeme, pa je preporučljivo početi s time čim prvi učenici završe svoje. Također, nije obavezno imati sve radove na "izložbi" zbog nedostatka vremena - desetak je već dovoljno za analizu. Nadalje, radove na ploči je moguće numerirati upisivanjem koordinata na ploču ispod rada da bi se preciziralo o kojem se radu govori (vidi sliku desno), pa učenik može govoriti s mjesta; ili se mogu uvesti termini "redova" i "stupaca" (to onda uključuje i pravilan raspored radova na ploči). Prije početka analize treba postići tišinu i atmosferu "kao na izložbi"- tj. poštivanja tuđeg rada i izražaja, a kod postavljanja pitanja djetetu treba istovremeno uključiti i cijeli razred, da se analiza ne bi pretvorila u individualni razgovor s pojedincem; ostala djeca će se tada okrenuti svojim aktivnostima. Miroslav Huzjak