Fra Angeliko:
"Krunidba djevice",
1434., tempera i zlato

  Tempera je slikarska tehnika u kojoj boja nastaje miješanjem pigmenta s otopinom ljepila i vezivnog sredstva (jajeta, gumiarabike i sl.) odakle joj i ime: riječ tempera dolazi od riječi temperare, što znači miješati.

  Podloga za slikanje temperom može biti hrapavi papir, drvo ili platno. Kist za temperu je čvršći od kistova za akvarelne boje, ali i malo mekši od kistova za uljane boje. Potrebna je paleta koja može biti kupljena ili možemo koristiti priručna sredstva od kojih je najpogodniji poklopac nekog lonca, ili ploča od metala, plastike ili pleksiglasa.

  Tempera je gusta, neprozirna, pokrivna boja, zbog čega možemo lako preslikati dijelove slike koji nam ne odgovaraju. Kod miješanja na paleti boju razrjeđujemo vodom do gustine slične jogurtu. Boju posvjetljujemo miješanjem s bijelom bojom i tako dobivamo tonove, bilo stepenasto, bilo u postepenoj modelaciji. Poželjno je izbjegavati "čiste", sirove boje iz tube i što više ih miješati na paleti. Moguće je dobiti posve jednolične namaze, ili ekspresivne, razvedene i dinamične plohe. Sloj boje ne bi smio biti predebeo jer se tada boja ljušti. Boje možemo kupiti sve zajedno u paketima ili svaku boju pojedinačno.

dječji rad, "Radost", 4. r.