Pitagorejci

Pitagorejci

Od početaka svoje svijesti i od spoznaje kauzalnosti - da uzrok vuče posljedicu, čovječji um pokušava dokučiti onaj superponirani uzrok svim uzrocima, onu suštinu, bit koja opstoji s druge strane vremena, izvan ovog našeg pojavnog svijeta. U pojmovima Jednog su Indijci, Egipćani, pa i Platon pronalazili onu transcedentnu, suštinsku Bit, koju smo doživjeli i kao Boga. Međutim, doživljaj aktivnosti, dinamike, dakle živog Boga utisnuo se u ljudsku svijest u čovječjem liku; pa ako još Egipćani svoje bogove prikazuju kao spojeve arhetipskih slika životinja i ljudskog lika, Antička božanstva koja naseljuju Olimp su već sva prikazana (i opisana u mitologiji) u antropomorfnom, ljudskom liku. Ne pomaže (rijetka) spoznaja kako su to sve samo simboli i principi; posebno nama danas kada je renesansa doslovno interpretirala rečenicu koja govori o "stvaranju čovjeka na sliku i priliku Božju". Uzaludne su i poruke teologa koji objašnjavaju da se zapravo radi o duhovnoj sličnosti čovjeka s Bogom kao sustvaralačko biće; u glavi mnogih (većine?) Bog ima oblik starca s bijelom bradom koji plovi u oblacima.

Upravo zato pitagorejsku religiju (jer to je ona bila) treba doživjeti kao najjasniju, gotovo najpošteniju religiju: u njoj su dvi dinamički odnosi, njihov nastanak i međusobna interakcija prikazani kroz Brojeve. Dakako, ne radi se (samo) o uobičajenim, matematičkim brojevima; pitagorejci brojeve proživljavaju ne kao jedinice kvantitete, već kao principe u kojima se ogleda kozmički red. Pogledajmo tko je bio Pitagora i kakav mu je bio život, pokušavajući stvarnost očistiti od legende, ukrašavanja i bezbroj mističkih vjerovanja.

Pitagora se rodio na Samosu između 592. i 572. g. p.n.e. U mladosti ga susrećemo kao snažnog, dugokosog mladića koji na 48. Olimpijadi u šakanju pobjeđuje u teškoj kategoriji i osvaja maslinovu grančicu. Potom odlazi na dugo putovanje i naukovanje, pouzdano ga nalazimo u Egiptu. Tamo je, u Memfisu, Saisi i Heliopolisu upućen u misterije i geometriju. Čini se da je u trenutku osvajanja Egipta od strane Kambisa bio zarobljen i odveden u Babilon, gdje je prošao obuku za svećenika. Možda je bio u Fenikiji, a vrlo vjerojatno u Trakiji među poklonicima orfičkih obreda. U Egiptu se susreo i sa indijskim mudracima "gimnofistima", pretečama današnjih jogija, i upoznao vedska učenja. Sa 56 godina vraća se na Samos gdje mu uspjeh predavanja donosi mnogobrojne pristalice, ali i ljubomoru tiranina Polikrata koji ga tjera u progonstvo; tako se Pitagora nastanio u Velikoj Grčkoj, u Krotonu, oko 529. g.p.n.e. Osniva pitagorejsko Društvo ili "Bratstvo", a broj sljedbenika neprestano mu se povećavao. Postepeno su postali tajno inicijatičko bratstvo, s trogodišnjim iskušeništvom koje je prethodilo prijemu u prvi stupanj (tzv. nomoteti). Drugi stupanj (matematičari) bio je jedini koji je dozvoljavao da se vidi Majstora (Pitagoru); na prvom stupnju mogli su ga samo čuti. U ritualu tajne i šutnje obuhvaćeno je i samo ime Majstora; bilo ga je zabranjeno izgovarati, pa su ga nazivali "Onaj, Besmrtni, Genije, Božanski, Onaj koga neću imenovati". Ubrzo su naučnici i idealisti postali političari i postepeno preuzeli vlast u većem dijelu Velike Grčke, u formi federacije gradova nazvane "Krotonijanska liga". Majstorova smrt oko 500. g.p.n.e. oslabila je snagu društva, u ubrzo su intrige i razmirice okončale vladavinu mudrih. Gradovi Lige pali su jedan za drugim i konačno su vođe Bratstva izginule u velikom pokolju oko 450.p.n.e. Spasili su se samo Lizid i Filolaj s nekoliko učenika, među kojima će kasnije Hipokrat, Hiparh i Hipija iznijeti u javnost neke strogo čuvane tajne - i biti će ekskomunicirani iz Bratstva obnovljenog na Siciliji.

Razmotrimo sada osnove pitagorejske religije. Prije svega, pitagorejci zamjenjuju brojeve uređenim grupama točaka, i razvijaju disciplinu figurativnih brojeva. U korijenu svega leži Monada, broj Jedan. Monada nije broj već princip, on je u dosluhu sa Jednim, sa Principom totalne indukcije. Monada ne pripada ovoj dimenziji, ona određuje pojavnost nečega, oblik, jedinstvo, identičnost, jednakost, slogu. Emanirana s lica Jednog, ona se k nama spušta kao aditivni element koji učestvuje u izgradnji pojedinih individualnosti. U našu dimenziju spuštamo se brojem Dva. Dva nije dvostruko više od Jedan, već dvostruko manje! Radi se o Iskonskom grijehu, o prelamanju jedne potpune vrijednosti na dva dijela; na Dobro i Zlo. Dva ili Dijada je nosilac Ideje Dvojstva, Principa suprotstavljenosti , diskriminacije, nejednakosti. Suprotstavljenost Ja i Ne-Ja označava pojavu Oblika: da bi nešto postojalo u pojavnom svijetu, mora se razlikovati od nečeg drugog. Tako Dijada uzrokuje rađanje, pa će biti označena kao ženski broj. Ona to i dokazuje svojom djeljivošću na jednake polovice. Općenito, parni brojevi biti će nositelji ženskog načela. Prvi muški, neparni broj je Tri, ili trijada. Trijada je prvi neparan i prvi muški broj (Jedinica je više princip nego broj), osnova trokuta i sve njegove simbolike. Obliku koji se želi afirmirati Dvojka nije dovoljna; nija dostatno samo se razlikovati od okolice, potreban je i netko, treći element, da to percipira, dakle treća osoba, ili makar sama svijest koja može dobiti autonomiju kao treći element. Tu se negdje krije i metafizičko čitanje poruke kako je "čovjek mjera svih stvari", tj. bez onoga koji vidi, nešto i ne postoji; dakle pojavnost je čista subjektivnost. Tri je danas impregniran simbolom Svetog Trojstva; starokršćanske crkve su koristile tri oltara u liturgiji i mnoge crkve imaju trolisnu osnovu tlocrta, ili naglašene tri apside. Tetrada ili Broj Četiri sudjeluje u karakteru Dijade čiji je ona kvadrat (pa je ultra-parna, ultra-djeljiva). U teoriji figurativnih brojeva leži u bazi trokutastog svetog Tetrakisa. Osnova je četverokuta, simbola Zemlje, stabilnosti. Četiri godišnja doba, četiri jahača Apokalipse, četiri strane svijeta, četiri tipa karaktera (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik), i četiri osnovna elementa (voda, vatra, zemlja, zrak). Pentada ili Broj Pet je jedan od svetih brojeva. Produkt zbroja (spoja) ženske Dijade i muške Trijade, to je za Grke broj ljubavi, Afroditin broj. Simbol mu je Pentagram, pravilna petokraka zvijezda, drevni magijski simbol i tajna lozinka i geometrijski simbol pitagorejskog bratstva. Zvijezda u sebi sadrži savršene Zlatne rezove i u centru obrnuti peterokut u koji je moguće upisati novu, ali obrnutu zvijezdu, a u ovu opet novu i tako u beskraj: beskrajno rađanje i produženje vrste. Zvali su je još i Pentalfa jer se sastoji od pet slova A. Pet je polovica svetog Deset, što ga i samog čini svetim, sažetim odrazom. Šest, Heksada, je nosilac kristalografskih simetrija, i jednak je zbiru svojih djeljitelja: 6=1x2x3=1+2+3. Sedam je bio znamen Nevinosti, a krug se ne može podijeliti na sedam jednakih dijelova euklidskom konstrukcijom. Kažu i da je Sedam "praprvi" broj neosporne čistoće. Osam je dvostruko četiri, devet je tri puta tri, kvadratni broj. Odnos između kvadrata (ili pravokutnika, četverokuta) i trokuta najbolje je vidljiv ako četverokut prepolovimo dijagonalom suprotnih stranica: tada dobivamo dva jednaka trokuta čiji vrhovi gledaju prema suprotnim stranama. Tu se opet vežemo na početnu priču o Monadi i Dijadi: prepolovljena cjelost raspala se na dvije, jednake ali i suprotne polovice, ovdje trijade.

Deset je savršen, sveti broj. U ovoj dimenziji, Dekadi su se klanjali kao sveobuhvatnom mjerilu. To je trokutasti figurativni broj što vidimo ovako: ako u bazu stavimo četiri točke, pa iznad njih tri, pa dvije, pa na vrh jednu, dobili smo piramidu, jednakostraničan trokut sa stranicama 4-4-4, zbog čega se nazivao i Tetraktis. Vidimo: 4+3+2+1=10; u stvaranju Dekade sudjeluju svi relevantni brojevi do Pet, koji je već sam napola Dekada. Kažu da se "Bog, koji uređuje vještinom, rukovođen svojim Umom, poslužio Dekadom kao zakonom za sve... i zato su cjeline i dijelovi svih stvari neba i Zemlje odnosi sklada, na njoj zasnovani, i po njoj uređeni." Tetraktis je sudjelovao i u muzičkoj harmoniji, u pitagotejskoj dijatonskoj ljestvici i na tetrakordnim lirama koje su imale žice čije su dužine bile proporcoinirane brojevima 1, 2, 3 i 4, i koje su dopuštale i oktave (odnos 4 prema 2, i 2 prema 1) i intervale kvinte (3 prema 2) i kvarte (4 prema 3). Muzika je bila veoma važna; služila je da se usklade ritmovi duše (Kozmosa) i tijela. Inače, legenda kaže da je teoriju glazbe zasnovao sam Pitagora kada je prolazeći pokraj kovačnice začuo buku, lupanje u oktavama. Ušavši u kovačnicu vidio je kako kovači koriste čekiće proporcionirane prema načelu 1:2, tj. da je jedan čekić dvostruko veći i teži od drugog. Došavši kući Pitagora je na svom instrumentu počeo proučavati i mjeriti te proporcije ( i dobio oktavu), a zatim takav sistem omjera i razmjera proširio na sav pojavni svijet. Vratimo se Tetraktisu; on je članovima Bratstava bio toliko važan da su ga prizivali, klanjali mu se i upućivali mu molitve kao vrhunskom uredniku Kozmosa. Evo teksta molitve upućene Dekadi:
" Blagoslovi nas božanski broju, ti koji si stvorio bogove i ljude! O sveti, sveti Tetraktise, ti koji sadržiš korijen i izvor vječnog toka stvaranja! Jer božanski broj počinje čistim i dubokim jedinstvom i doseže sveto četiri; potom stvara majku svega, koja sve povezuje, prvorođenu, onu koja nikad ne skreće, koja se nikad ne zamara, Sveto Deset, koje drži ključ svih stvari." Deset je najveći broj; svi ostali brojevi dobivaju se interakcijom (zbrajanjem, množenjem, kvadriranjem itd.) prvih deset brojeva. Brojevi se inače dijele na Čiste ili Božanske kojima se bavi mistika broja - aritmologija, zatim na naučne brojeve i na konkretne brojeve koji su predmet računanja u užem smislu, za poslovne ljude. Naučni brojevi (prema Nikomahu, I st. n. e.) se dijele na: 1. ograničeno mnoštvo (danas: prebrojivo konačan skup); 2. kompozicija monada, tj. jedinica; 3. bujica, kao proticanje monada. Spomenuli smo već ekzekuciju trojice članova Bratstva koji su izdali ljubomorno čuvane tajne: te tajne su bile konstrukcija pravilnog pentagrama, i, povezano s tim, tajna iracionalnih brojeva. "Sam Bog bavi se geometrijom" bila je poznata Platonova dosjetka, a natpis na Akademiji glasio je: "Neka nitko ne ulazi tko ne zna geometriju". U biti konstrukcije pentagrama leži Zlatni rez (Fi) koji se izračunava formulom: 1+korijen iz 5/2=1,618... bez kraja, dakle iracionalni broj. Spomenimo i tzv. Pitagorin trokut sa stranicama 3-4-5, koji se nalaze u zrakama zvijezde (koja se dobiva iz pentagrama): hipotenuza 5 naprama baza 3 = 1, 6... Zanimljivo je da današnja istraživanja pokazuju zapanjujuću količinu prisutnosti Zlatnog razmjera u prirodi; gotovo da bismo se složili da je to doista osnova uređenja svemira. Riječi Kozmos i filozofija se prema predanju pripisuju Pitagori. Paradigma "Sve je uređeno na osnovu broja" određuje Kozmos kao skladno uređen svijet.

Dodajmo i ovo. Osim teorije proporcija, proučavanja pet pravilnih tijela (kasnije nazvanih Platonovim), geometrijskih konstrukcija, teorije figurativnih brojeva, izučavanja (i tajenja postojanja) iracionalnih brojeva i njihove upotrebe i proučavanja teorije mužičkih intervala, pitagorejci su štovali i zakon uzajamnog pomaganja i kult prijateljstva (oblik privrženosti i nježnog prijateljstva, u kojem je čak i žrtvovanje života za prijatelja prirodan događaj). Pitagorejski obred je zahtjevao potpunu čistoću tijela i odjeće (toge od bijelog lanenog platna), svakodnevno ispitivanje savjesti, upotrebu mirisa i zajedničku pričest na kojoj se uzimalo samo bijelo meso žrtvenih životinja: bijelih pijetlova, prasadi i kozlića. Kozlić je još povezan i sa mitom o Mliječnoj stazi iza koje u zvijezdanim vrtovima borave bogovi (utjecaj hinduizma). Zaustavimo se ovdje. Pokušajmo na kraju dozvoliti da nas prožme ideja pitagorejstva: bogovi su samo pokušaj shvaćanja i strukturalnog uravnoteženja našeg zbunjujućeg i nepredvidivog svijeta i traženje harmonije i suštine njegovog porijekla u jednim transcedentalnom uređenom ishodištu. Zato je pogrešno bogove atribuirati u ljudskom obliku; time se vrlo lako izgubi iz vida da govorimo o nečem neizrecivom, što ne pripada našoj dimenziji. Ali: "Bestjelesne veličine kao kvaliteti, oblici, jednakost, odnosi, uređenja, položaj, vrijeme - u suštini su nepromjenjive i uzajamno zamjenjive, a mogu slučajno učestvovati u promjenama tijela kojima su namjenjene. Od toga je sazdana istinska realnost." Dakle, Jedno nam je nepojmljivo, ali su bitne relacije i odnosi unutar njega izmjerljivi i objektivno prepoznatljivi. U takvom gledanju, staviti bestjelesne brojeve kao nosioce metafizičkih bestjelesnih kvaliteta čini se kao ingeniozan potez rasterećivanja ljudskog uma od ikonografije antropomorfnih divova sa Olimpa; kako njima tada, tako i nama danas. Privlači ideja da se kroz razmjere zlatnog reza možda mogu matematički otključati i pomalo otškrinuti mistična vrata iza kojih iskri rajska svjetlost Božje konstrukcije Univerzuma. Metafizička matematika je izmjerila svoju okolicu i brojeve međusobno usaglasila. Matematičari-filozofi nisu zadovoljni mišljenjem da je umjetnost i ljepota samo intuicija; traži se ono što nije slučajno, subjekti traže objektivno. Pitagorejske molitve tetraktisu nisu upućene broju kakav mi danas poznajemo; to je mistični princip harmonije i ljubavi, načelo stvaranja. Broj je apsolut je Bog, barem za nas u ovoj dimenziji u kojoj govorimo o nečen iz druge sfere o čemu se ne može govoriti. Ali to ne znači da ipak nećemo pokušati.

Miroslav Huzjak