PRVA STRANICA
NASTAVNE JEDINICE
CRTAČKE JEDINICE
SLIKARSKE JEDINICE
GRAFIČKE JEDINICE
KIPARSKE JEDINICE
DIZAJN
LITERATURA
DIDAKTIČKI MATERIJAL
LIKOVNI ELEMENTI
KOMPOZICIJSKA NAČELA
LIKOVNE TEHNIKE
PJESME
PRIČE
FORUM
METODIKA
TEKSTOVI
E - GALERIJE

UVOD
Istraživanje je provedeno u osnovnoj školi Centra za slijepu i slabovidnu djecu "Vinko Bek" u Zagrebu, Nazorova 52.

Cilj istraživanja
Cilj ovog istraživanja bio je ustanoviti da li se neposrednim promatranjem i analizom umjetničkog djela kod djece može potaknuti razvoj kreativnosti; može li se takvim načinom rada pomoći djeci da razbiju svoj strah od izražavanja i sputanost predrasudama. Nadalje, željelo se ustanoviti da li se postepenim pristupom umjetničkom djelu kod djece može razviti bolji stupanj opažanja, dulja koncentriranost, veća panja i zainteresiranost pri radu.

Obrazloženje izbora djela
Odabrana su apstraktna umjetnička djela građena od jednostavnih geometrijskih oblika. Takva djela odabrana su da bi se skrenula pažnja na samu formu i odnose unutar te forme (variranje i kombiniranje osnovnih, gradidbenih oblika), a ne na stupanj figuracije tj. sličnosti. Osim toga, na taj način ne samo da se skreće pažnja na formu, nego se ostavlja i dodatni prostor za promatranje; zadržava se pažnja na samom obliku, jer ne dolazi do "prepoznavanja".

Obrazloženje sistema rada
Odabrane skulpture svrstane su u četiri grupe tj. podijeljene u rad za četiri radionice. U svakoj od radionica koristi se drugačiji način gradnje volumena, polazeći od jednostavnijeg principa k složenijem. Skulptura korištena u prvoj radionici građena je variranjem jednog oblika; skulptura korištena u drugoj radionici građena je kontrastom geometijskih i vegetabilnih oblika; u trećoj radionici skulpture su građene od plošno istanjenih masa (s naglaskom na sistemu simetrije), a u četvrtoj radionici korišten je princip slobodnog kombiniranja geometriziranih volumena.
Ovako odabran sustav rada omogućuje djeci postupno upoznavanje sa svijetom apstraknih djela i uopće s opisanim načinom rada i razmišljanja.

Opis djece
Radilo se sa slijepom i slabovidnom djecom koja su dodatno opterećena problemom figurativnog, a pojedina i problemima orijentacije u malom i velikom prostoru. Zbog tih problema neka djeca su već unaprijed obeshrabrena, a neka stupanj "sličnosti" unaprijed postavljaju kao glavni cilj, čime je njihov rad od početka sputan. Većina djece nikada se nije susrela sa apstraktnim djelom, uslijed čega još više dolazi do izražaja njihova nesposobnost dužeg koncetriranog promatranja, opisivanja i zadržavanja pažnje. Radilo se sa malim grupama djece, najmanja je bila sastavljena od troje, a najveća od osmoro učenika. Ovako male grupe omogućavaju detaljnije bavljenje pojedinim učenikom i lakše uočavanje problema pojedinaca, kao i specifičnosti promjena. Djeca s opisanim poteškoćama zahtjevaju individualni pristup, pa bi bavljenje većim grupama bilo vrlo zahtjevno.

OPIS TOKA RADIONICA
Prije svakog promatranja napravljen je mali uvod. Razgovaralo se o onome što će se promatrati, da bi se kasnije lakše moglo koncentrirati na bitno. U razgovoru nije izravno najavljeno što će se raditi, već se razgovaralo o oblicima, te se nastojalo prisjetiti djecu na ono što se radilo i o čemu se razgovaralo na posljednjoj radionici.

Šime Vulas: "Mala kula"

radionica I Š.Vulas: Mala kula
- građenje variranjem jednog geometrijskog tijela

Razgovaralo se u o gometrijskim oblicima koje poznajemo, o načinu na koji se oni mogu spajati u jednu cjelinu. Najavljeno je da će se promatrati jedna skulpturu (kip) i pokušati opisati kako je napravljena. Sa svakim učenikom posebno je promatrana skulptura i svatko ju je pokušao opisati; od koliko dijelova se sastoji, da li su oni svi isti, po čemu se razlikuju, koji su veći a koji manji, da li su svi jednakog oblika ili postoje varijacije ( sve učenike zbunjivalo je postolje kod nabrajanja redosljeda veličina, jer je ono po veličini otprilike u sredini ). Nakon toga skulptura je spremljena, te je zajedno ponovljen opis s naglaskom na uočenim zakonitostima. Zadatak je bio odabrati bilo koje geometrijsko tijelo i njegovim kombiniranjem i variranjem pokušati sagraditi skulputru. Učenici se nisu morali služiti doslovno principom gradnje koji je uočen, iako su i mogli. Također su mogli i po sjećanju pokušati izraditi promatranu skulpturu.
U ovoj radionici zadak je trebalo više puta objasniti i ponoviti, zbog prvog susretanja sa ovakvim načinom rada.

radionica II A.Korkut : skulpture iz ciklusa Život biljaka i I.Pegan: bez naziva
- građenje kontrastom geometrijskih i vegetabilnih volumena

U početku se ponavlja što sa radilo na prošlom satu i s kakvim su se oblicima učenici susretali. Promatraju se nove skulpture i opisuju; uočava se od kakvih su oblika građene. Opisujući oblike, uočava se da se radi o dvije vrste oblika; pravilni, geomtrijski oblici i nepravilni, meki, vegetabilni. Zadatak je kao i na predhodnoj radionici - napraviti skulpturu služeći se opisanim zakontiostima.

radionica III N. Bilić: dvije skulpture
- građenje kombiniranjem plošnih masa

Ponavlja se što se radilo na predhodne dvije radionice što se uočilo, koji su bili zadaci. Promatraju se dvije nove skulpture. Na prvi pogled čine im se kompliciranije od predhodnih. Isprva učenici sami promatraju, a onda se sa svakim posebno opisuje prvo jednostavnija, a onda kompliciranija skulptura. Uočavaju da su načinjene od debljih pločica koje se međusobno isprepliću. Obje skulpture su duguljaste i osno simetrične. Jednostavnija je gotovo sasvim simetrična, dok složenija ima više odstupanja. Uvodi se novi pojam, simetrija-asimetrija. Zatim se skulpture spremaju. Ponavljaju se uočene zakonitosti, te pokušavaju opisati skulpture napamet. Zadatak je isti kao i kod predhodnih radionica.

B. Ružić:
"Ptica"

radionica IV B. Ružić: Ptica
- (geomeriziranje, slobodne interpretacija oblika iz prirode)

Ponavlja se što se radilo na predhodnim radionicama, na koje su se sve načine gradile skulpture. Promatra se nova skulptura, opisuje se i obraća pažnja i na obradu površine, teksturu. Ova skulptura spaja u sebi, na neki način, sve elemente koji su do sada uočeni. Građena je i od pravilnih i od nepravilnih oblika, sadrži u sebi elemente simetrije ( s druge strane, pribižava se figurativnom načinu izražavanja i pokazuje da se na ovaj način može doći do figuracije, te koliko su figuracija, imaginacija i apstrakcije povezane). Zadatak je interpretacija ove skulpture na dosadašnji način.
Na kraju sata se razgovara, prisjećaju se skulptura koje smo prije promatrali. Promatraju se skulpture ostalih učenika sa predhodnih sati. Učenici ih opisuju i razmišljaju na temelju kojih su skulptura nastale.
Večina učenika dobro se sjeća predhodnih skulptura i dobro uočava o kojim se skulpturama radi, čak i kad se radi o onima koje su dosta slobodno interpretirane.

Maja K.

Aldijana D.

Boris T.

V razred

S nekim učenicima petog razreda već se prije radilo na sličan način. Prošle školske godine razgledavali su i opisivali Vulasovu skulpturu na Opatovini i Goldonijevu u Jurišićevoj ulici. Taj doživljaj jako im se urezao u pamćenje i bili su dosta spremni i zainteresirani prihvatiti ovakav način rada. Pokušavali su ove skulpture povezati s onim što su već prije vidjeli.

Kod učenice Maje K. već je prošle godine potaknut veliki interes za ovakav rad, te je pokazala veliku kreativnost i zainteresiranost. To se prenijelo i na ovu godinu; posebno bi trebalo naglasiti njenu zainteresiranost za sam proces rada i uživanje u njemu. Lako je iskoračila od doslovnosti i jedna je od rijetkih koja je u I radionici krenula u drugačiji princip građenja ( ne gradi samo u visinu, nego i u širinu ). Pritom se postavlja pitanje utjecaja Goldonijeve skulpture, koju smo promatrali posljednju prošle godine ( slika 1). Utjecaj Goldonijeve skulpture je dosta značajan, jer pokazuje kreativnu inerpretaciju i povezivanje.

Kod ostalih učenika pomak u radu manifestira se na drugačiji način. Učenica Aldijana D. u svom je radu dosta brzopleta i površna, brzo gubi interes i uglavnom ostavlja poludovršene radove ili im u brzini i u želji da što prije dovrši rad, u zadnjoj fazi uništava svaku formu. U početku ju je bilo potrebno neprestano motivirati, ponavljati s njom zadatak, prisjećati se skulptura i njihovih zakonitosti, razgovarati o onome što je napravila i poticati ju na razmišljanje. Kasnije, u III radionici, pokazala je veći stupanj koncentracije, a u IV je sama uspjela zadržati pažnju i u svom radu postići razlikovanje oblika koje je ranije, ocjenjujući ih kao slične ili smatrajući ih jednakima zbog nemogućnosti koncentracije na dulje promatranje, radila gotovo identično.(sl. 2).

Učenik Boris T. zbog mogućnosti služenja samo jednom rukom teže sagledava skulpturu te iako se jako trudi, u svom je pokušaju izrade varijanti jednog oblika dosta ograničen. Međutim i on se, potaknut stalnim ponavljanjem i dodatnom koncentracijom na određene oblike i njihovo kombiniranje i variranje, uspjeva bolje snaći u zadatku. Zbog relativne jednostavnosti oblika oni su mu bliži i lakši za sagledavanje, te zbog toga motivirajući. (sl. 3)

VI razred

U šestom razredu nalaze se tri učenika. Sanela Š. kreativno je i zainteresirano dijete i uglavnom otvorena za različite oblike rada. Na sve skulpture reagira maštovito, odmah shvaća zadatak i daje vrlo osobne interpretacije. ( sl. 4, 5, 6 ) U izradi posljednje skulpture najviše uživa u korištenju samog materijala. Ostala dva učenika puno su ukočenija i uglavnom su manje zainteresirani za rad.

Davor B. teže shvaća zadatke i općenito je u početku zbunjen, ne razumije strukturu promatranih skulptura niti značenje strukture uopće. No nakon prvotne zbunjenosti, mnogih dodatnih objašnjenja i učestalih ponavljanja zadatka, on shvaća i prihvaća takav način rada i već u III radionici uspjeva s mnogo manje poticanja i dodatnog objašnjavanja (maštovitije) svladati zadatak. U IV radionici prihvatio je takav način rada i počinje se snalaziti odmičući se od uobičajene sputanosti. (sl. 7, 8 ).

Goran M. za razliku od Davora brzo shvaća zadatke, ali je u svom izražavanju dosta škrt, zatvoren, uglavnom nezainteresiran. No uz ovakav način rada pokazuje više interesa, možda stoga što mora više razmišljati, pa mu to potiče interes. U prvom radu pokazuje neobičan način interpretacije (sl. 9), u ostalima je doslovniji, no sve ukupno je zainteresiraniji i duže koncentriran.

VII razred

Od svih razreda u sedmom je općenito postignut najveći napredak. Od razbijanja otpora prema glini kao sredstvu rada, do usmjeravanja pažnje u promatranju skulptura; zadanih, vlastitih, te skulptura drugih učenika. Uočava se napredak u radnoj koncentraciji, koncentraciji na izradu pojedinih dijelova forme kao i na cjelokupnu formu, te preciznost u izradi. Pomak se odnosi kako na dobre, tako i na inače slabije učenike.

Učenica Marina I. oslobađa se već u I radionici i prepušta se uživanju u radu.
Suzana B., inače zainteresirana učenica koja obično ima problema sa završetkom radova tj. padom interesa i uglavnom lošije završenih, maštovito započetih radova, uspjela je koncentracijom na ovako postavljene forme i zadatke usredotočiti svoju pažnju na maštovito izvršenje zadatka do kraja. Najveći pomak uočava se u III radionici, što omogućuje najbolji izraz u IV. (sl.10).

Tatjana B. učenica je slabijih sposobnosti koja se teško koncentrira na izradu samog oblika, slabo se snalazi u omjerima i sustavima. U početku zbunjena, mada već u prvoj radionici nakon uzastopnog ponavljanja rješava zadatak maštovitije i slobodnije nego inače.Kasnije se vrlo dobro i samostalno snalazi i uspjeva artikulirati svoj rad. (sl. 11,12)

Igor Ž. se još teže snalazi i zbog toga je slabo zainteresiran. Kod njega se napredak takođe najbolje uočava u III radionici. Nakon što se u I potpuno zbunio zadatkom, u II je uspio djelomično savladati oblike, u III se koncentrirao na sam zadatak interpretacije strukture i uspio ga riješiti kreativno. IV radionicu dočekao je s veseljem. ( sl. 13, 14, 15, 16, 17).

Broj slike možete vidjeti
stavivši kurzor na nju

VIII razred

Učenici osmog razreda mogu se podijeliti u dvije sasvim različite grupe; u one uvijek zainteresirane, motivirane i one uglavnom nezinteresirane. Na postavljene zadatke svi su reagirali dobro i zainteresirano, pokazujući velik interes na igru oblicima i samom formom.

Učenice Irena Š. i Vlasta P. pokazuju maštovitost u interpretaciji skulpture III u smislu igre, gradnje plošno istanjenom masom, odlazeći dalje od uočenih zakonitosti. (sl.18, 19) Kod Irene Š. uočava se zanimljiva interpretacija II skulpture, zapravo lagano variranje zadanog oblika u sasvim novu formu.

Učenik Miroslav P. posebno je darovit učenik, a izrazito je zainteresiran za rad u glini. U I radionici pokušava ponoviti zadanu skulpturu; tu možemo zapaziti izrazito dobro opažanje i koncentraciju, vrlo skladna i maštovita odstupanja, te izrazitu spretnost i preciznost izrade. Veća odstupanja u smislu vlastite interpretacije, uz sve spomenute kvalitete pokazuje u interpretaciji skulptura III radionice. (sl. 20, 21, 22)

Posebno je zanimljiv primjer Dražena D., učenika koju spada u drugu skupinu 8 razreda tj. nezainteresirane. U radionicama je pokazao nagli interes za rad, njegova rješenja su maštovita, a ono što je najznačajnije dogodilo se u III radionici, gdje on u toku svog rada napušta zakonitosti o kojima smo razgovarali, koje su bile polazište, jer kaže da je počeo uživati u slobodnom procesu gradnje i samoj igri sa glinom.

ZAKLJUČAK

Zbog rada s relativno malim brojem djece i s djecom koju sam dobro poznavala, mogla sam bolje uočiti pojedinačne promjene, različite oblike i načine reagiranja pojedinog djeteta. Osnovna uočena promjena odnosno pomak je razvoj veće pažnje, bolje koncentracije i duže zainteresiranosti za promatranje i sam rad. Ta se promjena kod svakog učenika manifestira na drugačiji način, ovisno o njegovom karakteru, interesu i stupnju razvoja općenito. Kod nekih učenika najviše je došla do izražaja veća koncentriranost za promatranje i opisivanje, kod nekih je poboljšana sama tehnička izvedba pojedinih oblika, neki su radili mnogo maštovitije i dinamičnije, oni brzopleti s više su koncentracije provodili rad k kraju. Neki su pokazali velik interes za razgovor i promatranje tuđih radova, a drugi opet izrazito uživali u samom procesu rada.

Stoga smatram da je ovakav način rada vrlo poticajan, pogotovo za djecu s ovakvim specifičnim problemima. Tako koncipiran način rada omogućuje im da polako svladaju svoj otpor i izgrade novi sistem vrijednosti. Postupnim, a opet vrlo dinamičanim načinom upoznavanja s određenom problematikom, oni shvaćaju kako naizgled jednostavna tema nudi bogatstvo mogućnosti. Otkrivaju kako se može prevladati nespretnost i uživati u naizgled jednostavnom zadatku, što se pogotovo odnosi na onu djecu koji imaju problema sa orijentacojim i omjerima. To im omogućuje slobodnije snalaženje u svijetu oblikovanja, što potiče maštovitost i omogućuje kreativnost. Kroz ovakav rad približavaju se apstraktnoj umjetnosti, savladavajući pritom svoje probleme tj, otpor prema radu, brzopletost, nekoncentraciju, sumnju u svoje sposobnosti, sputanost koja postoji zbog kriterija "sličnosti" i uvjerenja da " to nije za svakoga ". Također im postojanje i upoznavanje sa takvim skulpturama ukazuje na raznolikost svijeta umjetnosti. Dobar materijal za promatranje ostavlja na njih veliki dojam, pomaže im u promatranju, uočavanju i omogućuje bolji , lakši, brži napredak i veće veselje.

Ida Mati