|
18.
naziv:"Kompozicija kvadrata"
tehnika: kolaž, tuš-pero
Dječji
radovi
Piet Mondrian: "Kompozicija"
1921.
|
|
Ovi zadaci sadrže
likovne i kompozicijske elementa kao poticaj; stavljeni su pomalo nespretno
u kategoriju "Čovjek i društvo" zbog isključivo umjetničkih
izvora motivacije, a umjetnost nije prirodna već društvena (odnosno
ljudska) tvorevina. Vježba 19 nadovezije se na 18., a 20. na 19.
1. Svaki učenik dobiva A4 bijeli papir i upute kako de ga izreže
u oblik kvadrata. Zatim ih se upućuje da savijanjem kvadrata dobivaju
uvijek manje kvadrate; ne proizvoljno već po polovicama i dijagonalama.
2. Podijeljene su velike trake hammer papira (veličinu odredite
prema količini vremena koje je na raspolaganju) na kojima su olovkom
već ucrtana kvadratna polja. Djeca rastvaraju presavijani papir i gledaju
linije koje su nastale savijanjem. Tušem i perom precrtavaju te linije
u prvo polje na velikoj traci.
3. U drugo polje crtaju samo neke od prijašnjih linija (iz gornjeg
polja) prema vlastitom odabiru, koje ne moraju ići od ruba do ruba okvira
već mogu skretati na sjecištima linija.
4. U slijedeće polje linije se ucrtavaju neovisno od prijašnjih
linija i savijanja, gradi se vlastita kompozicija.
5. Učenici biraju dvije boje između već ponuđenih izrezanih oblika
kvadrata i trokuta i grade svoju kompoziciju u slijedećem polju.
6. Zatim rade to isto, ali sa neograničenim brojem boja.
7. Sada u kvadratnom polju kolažem plohama oponašaju svoj zadnji
linijski crtež (slobodnu linijsku kompoziciju) - linijska kompozicija
pretvara se u plošnu.
8. Isto, ali na velikom formatu; prvo olovkom crtaj kompoziciju,
zatim ju kolažem bojaju.
U ovim vježbama pokušavamo svijestiti arhitekturu kvadrata: savijanjem
činimo vidljivim inače nevidljive podijele i slinice koje kvadrat krije
u sebi.
Pojmovi:
kompozicija, polovina, četvrtina, dijagonala, ploha.
|
|
19.
naziv: "Čitanje kompozicija"
tehnika: kolaž
Dječji
radovi
|
|
Spominjemo riječ
"kompozicija". Što je zajedničko muzičkoj, željezničkoj i
slikarskoj kopoziciji? Raspored i smještaj elemenata, gdje je što i
koliko čega ima.
1. Stavljamo reprodukciju na ploču. Promatramo i razgovaramo:
što prvo uočavamo na reprodukciji? Zatim, gdje je taj oblik smješten
po horizontali i vertikali - na polovici, trećini, četvrtini? To crtamo
pojednostavljeno na ploči, pa tako tražimo i sve ostale elemente koji
nam se čine najvažnijima; zanemarujemo detalje.
2. Dodajemo nove reprodukcije iz različitih vremenskih razdoblja,
a učenici jedan po jedan (uz pomoć ostalih) na ploči skiciraju kompoziciju.
3. Pokazujemo reprodukciju P. Mondriana ili I. Picelja i pitamo
kako bismo ju mogli pojednostaviti - učenici komentiraju da je to već
gotovo.
4. Sada svatko dobiva papir: na lijevoj strani je crno-bijela
fotokopija reprodukcije; desno učenici prvo olovkom pa kolažom rekonstruiraju
pojednostavljene oblike bez detalja i interpretiraju kompoziciju. Uz
sebe imaju i kolor reprodukciju kako bi mogli odrediti boju plohe, također
aproksimativno.
Moguće je načiniti primjer analize (rastavljanja, suprotno od sinteze)
razrezivanjem fotokopije škarama na najvažnije sastojke.
Pojmovi:
kompozicija, polovina, četvrtina, dijagonala, ploha.
Lijevo: Ivan
Picelj: "Kompozicija", 1953.
|
|
21.
naziv: "Pismo"
tehnika: flomasteri
Dječji
radovi
Paul Klee: "Izranjajući iz sivila noći...", 1918.
|
|
Na ploči su unaprijed
nacrtane kvadratne baze za konstrukciju slova, s ucrtanim dijagonalama,
vertikalnim i horizontalnim polovinama i kružnicama.
1. U nacrtane kvadrate na ploči upisujemo:
a) u gornji red: E, T, H, F, L
b) u srednji red: A, V, M, Z, N
c) u donji red: O, D, G, S, B
Konstatiramo kako se u linijski razijeljenim kvadratima (veza sa prijašnjom
vježbom savijanja papira) već kriju gotova slova.
2. Unutar slova kredom u boji oslikamo njihovu unutrašnjost -
otkrivamo da gornji red slova u sebi krije pravokutnike, srednji red
trokute, a donji red krugove i polukrugove.
3. Osvještavamo da iste geometrijske likove koje svako slovo
sadrži u sebi nosi i oko sebe (A ima u sebi trokut, ali i slijeva i
zdesna također ima još po jedan trokut do popune kvadratne osnove).
4. Djeci dijelimo papire na kojima su već olovkom ucrtane margine
i horizontalne pomoćne linije. U polja upisuju slova običnom olovkom
tako da se dodiruju; neka slova mogu biti dvostruko veća; olovkom treba
vrlo lagano pritiskati kako se kasnije ne bi vidjela. Tekst može i ne
mora biti smisaon; na kraju ionako neće biti čitljiv, bar ne lako.
Na kraju flomasterima bojaju sva zatvorena polja - tako tekst slikamo
unutrašnjim i vanjskim prostorom bez pisanja obrisne linije slova. Poželjno
je da si djeca odrede neko kolorističko pravilo po kojem će nizati boje
(ako voditelj procjenjuje da su to u stanju): samo tople boje ili samo
hladne, redovi naizmjenično toplo-hladni, tonovi samo jedne boje, svako
drugo slovo toplo, svjetlo-tamni kontrast ili bilo što drugo.
Pojmovi: pismo, konstrukcija slova, geometrijski likovi, margine
|
