BIBLIJSKI SADRZAJI U DJECJEM LIKOVNOM IZRAZAVANJU

BIBLIJSKI SADRŽAJI U DJEČJEM
LIKOVNOM IZRAŽAVANJU

napomena: u tekstu se pojavljuje riječ "učitelj" koja, ispisana kosim slovima,
također zamjenjuje i istovremeno znači i riječi "odgojitelj" i "vjeroučitelj"

Nijedan sadržaj nije našao toliko mjesta u životu čovjeka i u njegovom umjetničkom stvaralaštvu koliko je to Biblijski sadržaj. Biblijski su sadržaji bili i ostali trajni impuls čovjekovim misaonim procesima, nepresušna motivacija za umjetničko stvaranje posebice u likovnoj umjetnosti, put k osmišljavanju života i rada, patnje i smrti, ali i kamen spoticanja u njihovu prihvaćanju ili neprihvaćanju, u vjeri i nevjeri, u smislenom i besmislenom; sjedinjavali su ili razdvajali ljude, ali uvijek za sva vremena bili novi izazov.

Biblijski su sadržaji u svojoj biti Božje saopćavanje, Božji govor čovjeku, ponuda da ga se osluškuje, sluša i čuje, spozna srcem i razumom, a slobodnom voljom primi ili odbije.
Zbog tog su se Božjeg govora lomila koplja ideologija i filozofija, pa i vjerskih struktura, jedni su Ga veličali i padali pred njim na koljena, drugi izrugivali i odbacivali, jedni za Njega davali svoje živote, drugi zbog Njega ubijali. Jedni su temeljili čitav svoj život, rad i obrazovanje na Njegovim porukama, drugi su zabranjivali da se uopće izusti njegovo Ime.
Na čijoj smo strani mi Hrvati u svojoj povijesti bili? Na čijoj sam strani ja u svom kratkom povijesnom hodu bio? Gdje sam i što sam ja kao učitelj bio i radio i gdje sam to ja danas? Jesam li ponesen pomodarstvom ili ozbiljnošću ovog povijesnog trenutka, površnošću ili dubinom misli, prihvaćanjem tuđih često nametnutih stavova i zadataka ili osobnim angažmanom traženja vlastitog puta i osobne spoznaje?
Slijedimo misli pjesnika:

Neko sam vrijeme bio slijep.
Mislio sam što su svi mislili.
Govorio sam što su svi govorili.
Činio sam što su svi činili. ...
... Neko sam vrijeme vršio svoju dužnost
i mislio ukalupljeno,
a svijet je bio za mene daleko.
Neko sam vrijeme bio slijep.
Zatim sam postao pažljiv.
Zatim sam primijetio da mnogo toga nije u redu.
Govore da ih prilike na to prisiljavaju...
i uništavaju čovjeka. ...
... Mrze se međusobno,
a idu zajedno na službu Božju.
Zatim sam postao pažljiv.
Čitao sam Bibliju....
Zatim sam postao pažljiv.
Zatim sam počeo pitati.
Tko je kriv da je svijet takav kakav jest?
Mi ?
Nitko?
Bog?
Pa tko inače?
Tko će ga promijeniti?
Mi?
Nitko?
Bog?
Pa tko inače?
Tko nešto čini?
Mi?
Nitko?
Bog?
Pa tko inače?
Tada sam počeo pitati.
Počeo sam moliti.

Josef Dirnbeck / Martin Gutl: "Aus der Fulle des Geistes", St. Hermagora Verlag, Wien.
(Iz punine Duha, Zagreb 1990.)

S obzirom na demokratske promjene u našoj domovini i poštivanje slobode biblijski sadržaji su nakon dugi niz godina zabranjivanja ponovo našli svoje mjesto unutar odgojno-obrazovnog procesa pa tako i unutar vizualno -likovnog odgoja i obrazovanja.
Međutim, kao što je Božja riječ kroz biblijske tekstove ponuda čovjeku da ih svojim razumom, srcem i slobodom koju mu je dao, stvarajući ga sebi slična, primi ili odbije, tako su i biblijski sadržaji unutar programa vizualnog odgoja i obrazovanja ponuda voditelja djetetu za slobodno prihvaćanje ili neprihvaćanje.

Prihvaćanje biblijskih sadržaja od strane učitelja i tematska motivacija za djetetovo likovno izrazavanje ovisit će prvenstveno o učiteljevom poznavanju biblijskih tekstova, općoj vjerskoj kulturi, životnom opredjeljenju i oživotvorenju biblijskih poruka u njegovu osobnom životu. No valja imati na umu da je Biblijski sadržaj i njegova suštinska poruka, kako za vjernika tako i za nevjernika, istinski životni sadržaj i da nije izvan čovjeka, izvan ovozemaljskog, već je duboko ukorijenjen u ljudskoj nutrini i u svakoj pori života od rođenja do smrti. Samo to valja znati prepoznati. Tako je svaka interpretacija biblijskog teksta pa tako i likovna istodobno i spoznajni i odgojni čimbenik.
Spoznajni i odgojni čimbenik u prvom redu će, dakle, ovisiti o učiteljevoj religioznoj i biblijskoj spoznajnoj razini. Odnos čovjeka, pa tako i učitelja prema biblijskim sadržajima i vjeri vrlo se razlikuje od osobe do osobe. Kako je čovjek biće spoznajnog procesa tako su u odnosu na proces i različiti stupnjevi spoznaje na temelju kojih će proizaći i motivacijsko-sadržajni pristup.
Stoga razlikujemo:

- tradicionalni pristup koji naglasak stavlja na izvanjske manifestacije biblijskih događaja ukorijenjene u etnografsku baštinu i narodne običaje pojedinih regija svetkovanja Bozića, Uskrsa, pojedinih svetaca itd.;
- pristup osvjedočenog, dubokog, istinskog vjernika koji biblijske poruke uzima kao životni moto, za kojeg nisu toliko bitne izvanjske forme već unutarnji doživljaji Biblijskog govora;
- pristup k biblijskim sadržajima kao zgodnim i zanimljivim pričicama i anegdotama;
- pristup s povijesno-analitičkog stajališta;
- pristup s književnog aspekta;
- pristup osobe nevjernika-ateiste, ali tolerantnog prema vjerničkom mišljenju, životu i biblijskoj poruci;
- pristup nevjernika-antiteiste, borbenog protivnika vjere i Biblije;
- pristup tražitelja, znatiželjnog i otvorenog za traženje i razmišljanje o Božjoj riječi;
- indiferentnog čovjeka prema pitanjima Boga i biblijskih sadržaja.

Ovo su samo najosnovniji pristupi, međutim, istina se nalazi u pojedinačnom i osobnom sagledavanju, jer svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv u čitavoj povijesti ljudskog roda. Koliko ljudi toliko i osobnih pristupa.

No učiteljsko je zvanje zvanje usmjerenosti prema drugom, djeci kojima je darovan, stoga njegova osobnost mora biti usredotočena kulturno-povijesnim i civilizacijskim obilježjima svijeta, Europe, svoga naroda, sredine u kojoj djeluje, odgojne skupine kao zajednice i na kraju svakog pojedinog djeteta s kojim radi. Tako se od voditelja traži bez obzira na njegove osobne stavove, životna i vjerska uvjerenja, široka kultura, pa tako i religiozna, tolerancija, osluškivanje i prihvaćanje tuđeg mišljenja, prepoznavanje vrijednosti drugih i njegovanja slobode i mišljenja. Biti darovan drugima, djetetu znači biti darovan za suodnos, za komunikaciju i suživot. Povjerenje koje učitelj uživa u djetetovim očima veliki su izazov i odgovornost pred budućim životima pojedinaca i naroda iz kojeg smo ponikli i u kojeg smo ukorijenjeni. Djeca neprestano pitaju i očekuju odgovor. Ona su znatiželjna mala misaona i emocionalna bića. Stoga ni životni ni vjerski odnosno biblijski sadržaji ne mogu mimoići njihova pitanja. Dijete već od ranog djetinjstva postavlja često puta ona ista pitanja kao i mi odrasli: Što je život? Zašto je baka morala umrijeti? Što je smrt? Zašto mora biti bolesti? Što je ljubav? Tko me je stvorio? Kako je nastao svemir? Tko je njega stvorio? To su sve duboka pitanja na koja valja dati odgovor. Ako smo ga kadri dati bilo kao roditelji ili kao učitelji.
Ovakva pitanja u svakom slučaju otvaraju put i prema Bibliji.

Stoga je i likovni izraz biblijskih sadržaja ujedno vizualno sredstvo osluškivanja i traženja, sredstvo komunikacije prvenstveno sa samim sobom, čovjeka s čovjekom, čovjeka sa životom i čovjeka s Bogom. Ponekad su to samo pitanja, ponekad pitanja i odgovori, a ponajčešće osobni doživljaj Božjeg očitovanja izražen dječjom osobnošću i ekspresivnošću likovnog govora.
Kao i svaki drugi poticaji tako i biblijski sadržaji kao tematski poticaji unutar vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja moraju se neophodno likovno osvještavati sjedinjuju ih s određenim likovnim sadržajima odnosno likovnim problemima te će se uvijek morati uz tematsku motivaciju naći važno mjesto likovnoj motivaciji, koja će afirmirati dječju likovnost, likovna značenja i likovno-izražajne vrijednosti.

Ukoliko izostane stručna likovna motivacija te se ostane samo na tematskoj razini, često samom prepričavanju biblijskih priča što se ne tako rijetko događa pod vodstvom nedovoljno likovno-metodičkih osposobljenih voditelja i vjeroučitelja, čemu će još pripomoći masovno, pučko korištenje obilja »svetih« sladunjavih sličica, likovno nekvalitetno ilustriranih raznoraznih katekizama, katekizama za bojenje, sličnih primjera u vjerskim časopisima za djecu itd., djeca će više nego ijedan drugi sadržaj izraziti šablonski stereotipno, kruto, jednom riječju likovno nekvalitetno i estetski neukusno. Tako će se umjesto istinske dječje likovne ekspresije pojaviti na likovnim produktima stereotipni znakovi i simboli kao što su: srce probodeno kopljem (misli se na srce Isusovo), svijeća, krunica, križ, hostija, žito, grožđe, sklopljene ruke itd. koji bi trebali eto izražavati duboke Biblijske teme. Ti su radovi uglavnom risani flomasterima u boji ili pastelnim olovkama (drvenim bojicama) izvedeni nelikovnim obilježjima: strogom simetričnom raspoređenošću, likovnom krutošću, ukočenošću likova, čestim risanjem pomoću ravnala, dodatnim ispisivanjem raznih religioznih poruka koje bi trebale biti tekstualno objašnjenje crteža, ogromnim potpisom djeteta na crtežu itd.

Ovakvi postupci i likovni produkti suprotni su i suvremenoj katehezi i suvremenom vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju i Božjoj koncepciji čovjeka kao stvaralačkog i sustvaralačkog, misaonog i slobodnog bića po čemu čovjek jest slika Božja. Naročito dječjem spontanom i iskrenom, neopterećenom, slobodnom i ekspresivnom likovnom izrazu.

Stoga se u prvom redu mora znati odabrati biblijski sadržaj jer nisu svi sadržaji jednako pogodni za likovno izražavanje. To su oni sadržaji i one biblijske prispodobe koje obiluju slikovitošću te likovnom i tematskom zanimljivošću, kojima će se lakše potaknuti likovnost odnosno likovni doživljaji i likovni izraz.

Ovisno o tematsko-motivacijskom pristupu koji može biti vizualno-figurativnog, nevizualno-ekspresivnog i simbolično-apstraktnog odnosno čistog likovno-apstraktnog karaktera unosimo u motivacijski i likovno-izražajni proces likovne probleme kojima će učenici ovisno o uzrastu likovno izraziti određeni sadržaj, na primjer:

Rođenje Isusovo figurativnim prikazom na temelju zamišljanja prema biblijskom tekstu, kombiniranjem crte, plohe, boje, teksture kombiniranom tehnikom; osvještavanje likovnih problema vrši se na početku nastavnog procesa.
Izraziti Božićnu radost kao nevizualni poticaj odabirom tehnike i likovnih sadržaja koje ćemo osvijestiti na kraju likovnog procesa na samim likovnim produktima: Ovdje motivacija treba biti usmjerena na emocionalni doživljaj radosti zbog spoznaje da je Bog postao čovjekom kako bi nam otkrio svoj život, svoj plan s čovjekom, svoju ljubav i svoje žrtvovanje i time nam pokazao smisao našeg rođenja i našeg života.
Naslikati odabranu postaju križnog puta kromatskim ili akromatskim tonovima tehnikom tempere ili gvaša zamišljanjem događaja vezanog uz Isusovu osudu i uspinjanje prema Kalvariji na kojoj ga očekuje smrt razapinjanjem na križ. Postaje križnog puta mogu se u motivacijskom smislu prenijeti i u sadašnjost i poistovjetiti s osobnim sudbinama, ili sudbinom našeg naroda, od slika i doživljaja osobnih osuda, preko raznih životnih padova pod teretima vlastitih križeva, pomaganje drugome u nošenju križeva kao u slici Šimuna Cirenca koji pomaže Isusu nositi križ, otrti znoj s čela bolesnome kao u slici Veronikinog rupca kojim briše krv s Isusova lica, pa do proživljavanja vlastitog raspeća i susreta s neizbježnom smrću. Tako ne ostajemo samo na prepričavanju događaja koji su se nekad s Isusom zbili već postajemo sudionici iste sudbine koja se događa u našim osobnim životima ili u povijesnom hodu našeg naroda. Isto su tako izazovni i likovno inspirativni sadržaji vezani uz razmišljanje, zamišljanje i doživljavanje Isusovog i vlastitog uskrsnuća. Ova je tema našla važno mjesto u djelima likovne umjetnosti, a naša nam istraživanja pokazuju da i u dječjem likovnom izražavanju zauzimaju velik interes s dubokim vjerskim proživljavanjem što rađa snažnim ekspresivnim izrazom i nedvojbenim likovnim vrijednostima.

I da zaključimo: Duboko proživljen i likovno osviješten biblijski sadržaj urodit će likovno vrijednim, stvaralački osmišljenim, likovnim sredstvima i tehnikama izrečenim, vidljivim likovnim govorom spoznajno-misaonih procesa i nevizualnih doživljaja kojima Bog ispunja našu osobnost.

Marijan Jakubin

Objavljeno u "Bjelovarskom učitelju", Bjelovar, 5.g., 3/1996., UDK: 371.3:7.0
Izlaganje na stručnom skupu, primljeno: 17. 6. 1996.
i u "Vjesniku đakovačke biskupije", 4/1996.