Ritam je pravilna izmjena ili ponavljanje elemenata. Pravilnost se očitava u prepoznatljivom i izmjerljivom algoritmu, načinu odabranom da se promjena izvrši. Promjenu i izmjenu osjećamo kao novi podražaj koji pohodi naša čula, a o elementima uključenim u djelatnost koja se poput kotrljanja po nizbrdici nezaustavljivo pokreće u određenom trenu našeg uočavanja, o tim elementima ovisi koja će naša čula biti aktivirana i kakav će to psihofiziološki proces pokrenuti u nama. Svakako, u procesu formiranja ljudske svijesti u prapovijesti ključnu je ulogu odigralo prepoznavanje istog načela ritmova unutar tijela promatrača sa onim izvan njega. Disanje i ritam srca su svojim uočljivim ritmovima postajali još naglašeniji zbog vanjskih poticaja: straha i uzbuđenosti. Seksualni ritmovi koitusa povezali su se sa ritmom rađanja i umiranja, života i smrti, tim krajnjim otklonima kojima se mjere primarne vrijednosti. Ritam izmjene godišnjih doba dao je nadu i filozofsko objašnjenje smislu ljudskog dolaska i odlaska s ovog svijeta; kao što nakon zime svijet ne nestaje već ponovno počinje buđenje prirode na istim načelima kao i do tada – ali ipak drugačije, na svoj način, tako i religije analogno spašavaju čovjeka od besmislenog nestanka, omogučujući mu nastavak postojanja na jednom drugačijem nivou. Sunce se, kao simbol i izvor života ritmički izmjenjuje sa mjesecom, nakon dana uvijek slijedi noć u beskonačnom nizu ponavljanja. Solarni i lunarni ciklički kultovi direktno utječu na koncepte oživljavanja, reinkarnacije ili uskrsnuća; sjemenka uvele biljke u sebi krije začetak novog života i čeka povoljne uvjete. Jedanaestgodišnji ritam sunčevih pjega (protuberance) izrazito utječe na prirodna kolebanja biljnog i životinjskog svijeta naše planete, migracije životinja i godova na drveću. O ritmu koraka ovisi kretanje; o brzini ritma trčanja ovisi spas pred opasnošću ili nagrada lovcu. O ritmovima smo životno ovisni.

Analogija ritmova van nas i u nama navela nas je da se njima posebno počnemo baviti. Pokušavamo na njih i svjesno utjecati, dajemo im čak i društvene normative: dijete ili možda pijana osoba krećući se bez ritma djeluju “nezgrapno” i “smiješno” dok je usporeni ritam pokreta “elegantan” i “odmjeren”. Disanje se u stresnim situacijama izvodi u nepravilnim intervalima, pa možemo svjesno djelovati na nj usporavanjem i uspostavljanjem pravilne izmjene udaha i izdaha u svrhu stabiliziranja organizma. Disanje i ritmički zvukovi također igraju ključnu ulogu u hipnotičkim stanjima i uvođenju u stanje transa; poznata je i upotreba ritmičkog bubnjanja i plesa u slične svrhe. Čini se da posebno zvuk ima mogućnost stvaranja ritmičkog obrasca u tijelu receptora. Rezonanca koja uvjetuje spontano titranje jedne žice podražene valovima titraja susjedne, proizvodi i fiziološku reakciju u tijelu i psihi konzumenta zvučnog ritma; plesovi se time koriste, a i psihologija mase time ponešto objašnjava: grupacije poput nogometnih navijača ili vojnika skandiranjem i ritmiziranjem pjesmama proizvode osjećaj zajedništva i kolektivnu svijest. Takt svojom brzinom određuje efekat koji se želi postići; poznajemo i naziv “koračnica” i “marš” za melodiju (zapravo ritam) koja olakšava utilitarni, dug hod. U narodnoj umjetnosti, glazbeni je ritam lako prepoznatljiv jednako u afričkim bubnjevima, temperamentu flamenka ili treperenju tamburica. Također je nezaobilazni dio svakog likovnog narodnog ukrasa i ornament, ponavljajuće strukturiran jedanostavnim ukrasima, kao i kompleksna arabeska.

Ritam može biti monoton ili uzbuđujuć. Istražujući ritmove nećemo zaobići ni vizualne. Drvored, ograda (plot) ili niz prozora podliježu istoj kategorizaciji kao i ritmovi zvuka i pokreta. Prema N. Despotu prepoznajemo a) dominaciju – egzaktno ponavljanje uvijek istog elementa (ograda od dasaka bez međuprostora, odn. a-a-a...), b) alternaciju (daske se izmijenjuju sa prostorom, odn. a-b-a-b...), c) varijaciju (a-b-c-b-a-b-c...), d) gradaciju (krešendo, pojačavanje akcenta, odn. a-A-a-A...), i e) radijaciju (radijalno, zrakasto širenje iz jednog centra.

Victor Vasarely, "Vega", 1957.

Pogledajmo sliku lijevo. Vasarely je očigledno uzeo ritam kao osnovu svojih varijacija, i kroz mnoštvo deformacija stvorio privid elastične plohe na koju su bačeni, ili podmetnuti čvrsti objekti i napeli površinu na različite načine. Ritam je dakako izrazito učinjen vidljivim alternacijom crnih i bijelih kvadrata, koji putuju prema deformaciji oblika i veličine. Jačina svijetlo-tamnog kontrasta stvara agresivan optički titraj kod gledatelja, a matematička pravilnost izrade proizvodi utisak mehaniziranosti, kompjuteriziranosti i hladnoće suvremenosti; na to asocira i naziv “Vega”, prema najsjajnijoj zvijezdi u sazviježđu Lire. Suvremeni ritam života i jest jedna od najčešćih tužaljki današnjice. Prisutne su sve kategorije ritma kroz dvije kružne perforacije, dvije četverokutne i jednu usku, izduljenu, s dominantom na donjoj trećini.

"Željezna ograda", dječji rad, 8 godina

Pri radu s djecom moguće je korelirati ritmove kroz razne izraze: slušajući ih s kazetofona, prateći ih pokretom, plesom, dirigiranjem, možda recitiranjem ili pjevanjem. Napokon, ritmovi se mogu prikazati i osvijestiti kroz likovne produkte. Nastavne jedinice s temom ukrasnog papira, narodnog ornamenta, željezne ograde, prozora na zgradama ili ritmiziranja geometrijskih i slobodnih oblika pomažu u sagledavanju i imenovanju takvih pravilnosti u okolici. U analizi se možemo poslužiti igrom bubnjanja, gdje ćemo jednu boju ili oblik ozvučiti udarcem lijeve ruke, a drugu boju ili razmak udarcima desne ruke. Pri bubnjanju djecu upozoravamo na brzinu ritma (gustoća, razmaci oblika) i jačinu (veličina oblika, npr.). Korelaciju je moguće proširivati i pokretima (uspravan-sagnut, odruči-priruči i sl.) i pjevanjem, tj. ispuštanjem glasova. Tako ćemo djeci približiti preplitanje i homogenost ritmova u njihovim različitim pojavnim oblicima u prirodi i životu uopće.

Kao zaključak, prisjetimo se izjave slikara Maurits Cornelis Eshera (1898. – 1972.): “Ono što mi je lijepo želim da se ponovi, opet i opet. ” A to je ritam.

M.H.