CJELOĆA | JEDINSTVO | |
PRVA STRANICA | ||
Kompozicijska načela:
|
Jedinstvo u likovnim umjetnostima označava objedinjavanje likovnih elemenata međusibno, likovnih elemenata s kompozicijskim načelima te objedinjavanje dviju ili više likovnih tehnika. To je težnja ka jedinstvenoj cjelini koja djelu omogućuje homogenost organizma. Potrebno je da sve likovne i tehničke snage pokrenute u svrhu oblikovanja likovnog djela teže jednom zajedničkom cilju, likovnom sadržaju, kao što svi igrači nekog tima teže ostvarivanju pobjede prena pravilima igre koju igraju. Likovni elementi moraju biti odabrani i međusobno uređeni kompozicijskim načelima u skladu sa oblikovnim načelom, idejom, sadržajem djela. To vrijedi i za odabir likovne tehnike - ako se želimo baviti linijom, uzet ćemo i motiv i tehniku koja nam to omogućava. Dakako, pravila se mogu i kršiti, ali ako se to ne čini s određenom namjerom efekat će biti kao da sa trkaćim automobilom krećemo obrađivati polje: izvedivo, ali besmisleno. Jedinstvo je posebno poželjno u, danas toliko popularnim, kombiniranim tehnikama. Ujedinjenje tehnika treba usmjeriti na istraživanje uspostavljanja likovno-tehničkog jedinstva. Tada se kombiniranim tehnikama u završnom opažaju pristupa kao jednoj novoj, superponiranoj tehnici, čiji konačni izražaj je različit od jednostavnog zbroja detalja: dojam je jedinstvan, a tehniku se stoga i može nazvati samo kombinirana tehnika. U školi najčešće kobiniramo tehnike kolaža (iz časopisa) i tuša i pera, ili akvarela s flomasterom. Umjetnici su često koristili dodatne tehnike koje su njihovim djelima davali posebnu izražajnost, počevši od Picassovih kolaža, preko dodavanja gipsa u boju radi pojačavanja taktilnosti slikara enformela, pa do kombiniranja najrazličitijih materijala na radu, takozvanih asamblaža u vrijeme pop-arta, koji će kasnije prerasti u tzv. instalacije koje se odvajaju od plošnog percipiranja. Lijevo:
Robert Rauschenberg, "Bez naslova", 1955., kombinirana tehnika |
|