SIMETRIJA

Ali, isti odnos možemo izreći i drugačijim brojevima:
3 = 2 + 1
3 = 1 + 1 + 1

Vidimo da količina brojeva s lijeve i s desne strane nije jednaka, ali odnosi su zadržani.
Prema količinama vrijednosti s obje strane ravnotežu dijelimo na:
1) simetričnu ravnotežu
2) asimetričnu ravnotežu
U likovnom izražavanju poznajemo još i
3) optičku ravnotežu

Menora, židovski svijećnjak: primjer zrcalne simetrije.

1) Simetrična ravnoteža
Simetriju poznajemo iz geometrije. Za simetriju su nam potrebna najmanje dva oblika koji zadržavaju udaljenosti među točkama.. Ako kao primjer uzmemo dva geometrijska lika, trokuta, vidimo da su moguće tri vrste simetrične ravnoteže, ovisno kako preslikavamo lik s jedne strane na drugu:
a) zrcalna simetrija
b) translacija
c) rotacija

U prirodi možemo ravnotežu uočiti na klackalici:
Dvoje djece iste težine sjede svako s jedne strane klackalice čineći simetričnu ravnotežu. Ako gledaju jedno prema drugom govorimo o zrcaljenju, a ako je jedno od njih okrenulo leđa govorimo o translaciji.
Simetrične kompozicije djeluju statično, smireno i dostojanstveno.

Korelirajući sa verbalnim jezikom, zrcalnu simetriju nalazimo u tzv. palindromoma, rečenicama koje se čitaju jednako sprijeda i straga:

  Perica reže raci rep.                       - ovdje je slovo Ž os simetrije
  Maja sa Nedom ode na sajam.       - os simetrije je slovo M

Michelangelo da Caravaggio: "Narcis"
Primjer zrcalne ravnoteže sa horizontalnom osi simetrije. Iako zrcaljenje nije doslovno - donji lik je manji i tamniji - ipak je jasna simetrična kompozicija slike, koja os simetrije stavlja na zlatni rez vertikale. Svjetlosno je prisutna inverzija, svjetlu odgovara tama. Tema je jednaka sadržaju slike tj. njenom oblikovnom načelu: u pitanju je zrcaljenje.

2) Asimetrična ravnoteža

Asimetrija nastaje upotrebom elemenata nejednake veličine i težine. Na klackalici će dvoje djece s jedne strane prevagnuti ako je s druge strane samo jedno dijete, dakle:
1 < 1 + 1

Za uspostavljanje ravnoteže lijevo nam treba dvostruko teža osoba:
2 = 1 + 1

Umjesto odrasle osobe i djece možemo na jednu stranu staviti kilogram željeza, a na drugi kilogram perja; težina će biti ista, ali količina i veličina će biti bitno različita.

Moguće je stvoriti ravnotežu na klackalici i sa jednom odraslom osobom i jednim djetetom kao protutežom. To postižemo privlačenjem teže osobe bliže centru; pa iako je matematički 2 > 1, pojavljuje se fizikalno pravilo "sila X krak" - težina (i sila) koja ima duži krak (kraj klackalice) će prevagnuti.
Asimetrična ravnoteža djeluje dinamično i nemirno.

Georges Bracque:
"Biljar", 1944.
- optička ravnoteža: crvena kugla i dvije crvene mrlje drže ravnotežu cijeloj zeleno toniranoj slici.

3) Optička ravnoteža

Optička se ravnoteža može gledati samo vizualno, ne i matematički ili fizikalno. Određena je psihološkim dojmovima koje stvara djelovanje pojedinih likovnih elemenata, ovisno o obliku, boji i njihovom mjestu na plohi.

Trokut će djelovati teže od četverokuta. Trokut s vrhom okrenutim nadolje djeluje teži od trokuta okrenutog prema gore. Obli oblici djeluju lakši od uglatih.
Primarne boje djeluju teže od sekundarnih. Topli tonovi djeluju teže od hladnih, svjetli od tamnih, a intenzivne boje teže od degradiranih. Teži oblici načiniti će se u kompoziciji manjima od lakših zbog izjednačavanja težine.

Pri stvaranju uravnotežene kompozicije potrebno je dakle paziti na sve ove zakonitosti istovremeno i u skladu s njima korigirati oblike, boje, svjetline, veličine i položaje elemenata s kojima baratamo.