Pomoć i uputstva za upotrebu     Ritam u plesu
 PRVA STRANICA     

piše: Marina Malenica

- ritam u magiji
- ritam u narodnim nošnjama

  

   Krenimo redom. Za početak trebamo upoznati pojam ritam da bismo mogli govoriti o ritmu u plesu:
"Ritam je pravilna izmjena ili ponavljanje elemenata. Zamjećujemo ga svuda u vidljivoj i nevidljivoj prirodi, prepoznajemo ga u strukturi i ustrojstvu života, u njegovu pulsiranju i samoobnavljanju kroz vrijeme i prostor. Ritam je jedno od temeljnih načela u ustrojstvu prirode. Nalazimo ga unutar čovjeka - kucanje srca, udah i izdah, koraci; i izvan njega u prirodi - kiša, dan i noć, izmjena godišnjih doba, rađanje i umiranje, drvoredi, plima i oseka i drugi." (prema Huzjak, M. (2002.) Učimo gledati).

       Sljedeći pojam koji trebamo upoznati je ples. Za ples se kaže da je ritam pokreta u prostoru. Znači ako izmjenimo ili ponovimo pokrete, stvorit ćemo ples. Uz ples se javlja i zvučna pratnja, bilo instrumentalna, vokalna ili vokalno - instrumentalna pratnja.
     Pojmovi koji će se pojaviti dalje u tekstu, a relevantni su za daljnje praćenje teksta jesu tempo i ritam (glazbeni ritam). Makar su neke od nas učili da su to istoznačnice, one to nisu. Glazbeni ritam je "...niz tonova i stanki različitog trajanja koji se metrički ponavljaju."(prema Huzjak, M.). Tempo je brzina kojom se izvodi glazbeno djelo. Da bismo mogli govoriti o ritmu u plesu, trebalo je razjasniti tu razliku između tempa i ritma. Ples ih jasno razlikuje preko koraka. Naime, smatra se da su pokret i zvuk (dok se pokret još nije preobrazio u ples, a zvukovi u glazbu) bili udružena sredstva izražavanja jer istovremeno s nehotičnom kretnjom izazvanom jakim uzbuđenjem, izbija iz čovjeka njegov glas.
     Ritmovi se pojavljuju u različitim oblicima u prirodi i životu te se međusobno isprepliću i povezani su. Ples je jedan od tih ritmova koji se nalazi u našim životima. Ritam pokreta u prostoru, ples, isprepliće se uz glazbeni ritam i tempo, ritam disanja, kucanja srca u našem tijelu ritmički izmjenjujući ili ponavljajući elemente.
     Ljudi su željeli oponašati prirodu, a da bi ju mogli oponašati trebali su uloviti ritam prirode. To su pokušali činiti kroz rituale (više u članku kolegice Tanje Kralj), meditacije, ples i dr. Htjeli su ritmove u prirodi uskladiti s ritmovima u životu. Ples je prvotno značio sredstvo u borbi za život. "O plesu je ovisilo da li će lov biti uspješan, urod dobar, hoće li neprijatelj biti pobijeđen u boju, bolest otjerana od sela, hoće li brže doći Sunce, a zima biti ublažena ili otjerana." (prema Ivančan, I. (1996,) Narodni plesni običaji u Hrvata). Estetika plesa rađala se iz nagona, unutrašnjih vibracija, stvaranog zajedništva, zadovoljstva, psihičke potrebe i želje za plodovima prirode. Ples je bio razumljiv sam po sebi.
       Brojne mogućnosti pokreta u plesu stvaraju različite oblike njihovog postojanja, od onog ritualnog, najprirodnije, najstrastvenije pronađenog i proživljavanog preko onog zabavnog do strogo profesionalnog. Profesionalan ples najopterećeniji je zahtjevima.
     "Povijesni, politički, gospodarski, društveni i drugi razlozi doprinjeli su da se na području koje nastavaju Hrvati razvije velik broj plesova, kojima se teško može ustanoviti jedinstvena osnova. Tu je ples dobio različite sadržaje i forme ne samo kao rezultat potrebe za oslobađanjem viška snage, za ritmičkim iskazivanjem osjećaja putem pokreta, nagona za kolektivnim izrazom, društvenošću, već u prošlosti prvenstveno kao magijski čimbenik kojim se nastojalo utjecati na prirodu, na stjecanje sigurnosti da će život biti bolji i lakši." (prema Ivančan, I. (1996,) Narodni plesni običaji u Hrvata). Neki plesovi ili kola, bez glazbene pratnje, vrlo su stari, kao npr. poskakivanje zvončara od kojih svaki drugi ima falši korak tj. poskakuje na laku dobu aktivirajući tako obješena zvona na svom tijelu. Ali i jednostavna šetana kola uz pjevanje arhajičnih pjesama ili jednostavnih balada također ukazuju na veliku starost. Naša folklorna baština obuhvaća velik broj različitih plesova, od najjednostavnijih do vrlo složenih, od solo do masovnih, od ritmički jednostavnih do plesova sa složenim neparnim ritmovima.
       Podjela istočnoeuropskog geografskog područja na plesne zone (prema Gavazzi, M.): alpska plesna zona, panonska plesna zona, jadranska plesna zona i dinarska plesna zona. Granice pojedinih zona nisu stalne i sasvim čvrste. Svaku plesnu zonu označavaju određene značajke, a ja ću u daljnjem dijelu teksta promatrati samo ritmičke obrasce određenih plesnih zona.
Alpska plesna zona:
  

  ritmički obrasci su najčešće dvodijelni ili trodijelni
(dakle dvodobne i trodobne mjere ).

Tim se osnovnim formama najčešće dodaju i razni ritmički ukrasi, što je inače značajnije za dinarsku plesnu zonu.

Panonska plesna zona:
  

  najvažnija je stilska karakteristika drmanje, a po tome se plesovi nazivaju drmeši. To je plesanje uz izrazite vertikalne titraje. Razlikujemo dvije vrste titraja: oštrije i blaže. Oštrina plesanja ovisi o rasporedu osminki i četvrtinke i o akcentu koji uvijek dolazi na prvu ritmičku jedinicu, a oba su ritmička oblika dvočetvrtinska (sadrže po jednu četvrtinku i dvije osminke).

Jadranska plesna zona:
  

  kroz gotovo sve plesove ove plesne zone provlače se dva trodijelna i jedan šestoosminski ritmički obrazac. Evo ih:

U ovoj plesnoj zoni vrlo je značajna i heteroritmija između plesa i glazbene pratnje, između neparnog, pretežno trodjelnog plesanja (gore prikazano) te parne dvodijelne glazbene pratnje. Najkraće objašnjenje ove pojave bilo bi ovo: prvotna ritmička shema nijemog dinarskog šestdijelnoga plesanja izgledala je ovako:
   

   Prema plesnoj notaciji Žganjeca, V., note za lijevu nogu pišu se dolje, a za desnu se pišu gore.

  Zatim je u jednoj figuri kola iz Novog Vinodolskog došlo do ubrzanja tempa uvođenjem pjesme pa se pleše na sljedeći način:

  I zatim je došlo do još značajnijeg ubrzanja plesa gubljenjem pjesme i uvođenjem instrumenta mišnjica, a pogotovo lijerice te se dobio ples s trodijelnim ritmičkim obrascem:

  Glazbena je pratnja ostala parna, a da trodijelno plesanje može imati i posebnu privlačnost uz parnu glazbu dokaz su i suvremeni društveni plesovi slow-fox i pogotovo tango koji je doživio svjetski uspjeh.
Dinarska plesna zona:
  

plesovi se najčešće izvode u šestdijelnom plesnom obrascu koji je prisutan najčešće u dvama osnovnim oblicima. Prvi je:

A dosta često i u ovom:

Različitim kombinacijama ovih dvaju osnovnih obrazaca dobivaju se brojne varijante. U ličkom kolu ih je zabilježeno 49. Podjela plesova plesne zone nastala je iz praktičkih razloga, tj. da se uvede više reda u poznavanje narodne plesne kulture.


  Vrlika 		     Zajedničko dobro, u svim zonama, su stara šetana kola koja su se izvodila u otvorenim kolima uz jednostavno ili poskakivanje. Naročito su bila važna djevojačka kola. Kolo sadrži nevjerojatno bogatstvo različitih oblika, koraka i pokreta. Ono može biti djevojačko, momačko, žensko, muško, mješovito (prema sastavu plesača), zatvoreno, otvoreno, ulančavanje, jednostruki i dvostruki krug (prema poretku plesača), dvojka, četverac, okretanje, šetano, trčenje, poskakivanje, đikanje, drmeš (prema koracima, figurama i načinu plesanja), na mjestu, ulijevo, udesno, unaprijed, unatrag, ukoso, kružno, mješovito (prema kretanju plesača), nijemo, uz pjevanje, uz bubanj, uz sviralice, uz gajde, uz tamburicu, uz sastav glazbala (prema udjelu glazbe), obredno/sveto oko obrednog krijesa, npr. uskrsno, jurjevsko, ivanjsko, dodolsko, žetveno, svatovsko, božićno (prema vremenu i prilikama izvođenja), ličko, slavonsko, srijemsko,...(prema podrijetlu), s magijskim, religijskim, seksualnim i borbenim motivima, s motivima životinja, s motivima rada, kola žalosti i oplakivanja itd. (prema motivima). Jeste li znali da postoji toliko oblika kola? Neka kola su "jako stara i jedno su od obrednih kola koja su, kao zajednička svojina arhetipova praslevenskih plesova iz azijske ekumene (gdje su već bili zastupljeni svi plesni arhetipovi), plesala većina indo-europskih naroda istim povodom i svrhom (radi poticanja plodnosti)... te su istih ili sličnih arhaičnih koreografskih elemenata kojima se slavio solarni kult i vegetacijska magija (npr. toptanjem nogu i skakanjem uvis radi postizanja veličine, punoće i visine plodova i usjeva, ali i u značenju pobjede Sunca nad zimom i svjetlom nad tamom, zatim poskakivanjem tri puta Suncu u čast, plesom pod maskama radi zaštite od demona zla, treperavim okomitim titranjem sa sitnim koracima kojima se oponaša ritam gaženja i usitnjavanja žitarica na ravnom tlu itd.). Većina poljodjelskih poslova s ritmičkom osnovom (npr. sijanje, žetva, vršidba itd.) povezivala se u plesnom ritmu, pa su tako nastala i kola s motivima rada...Kolo je i oduvijek imalo i socijalno značenje pa je stupanjem predstavnika novih, mlađih generacija u taj intimni krug seoske zajednice (najčešće u proljeće) simbolički priznavana i njihova zrelost, a time i spremnost za brak...Plesači u kolu poistovjećivali su se sa samim Stvoriteljem, a energiju, prostor i vrijeme plesanja s kozmičkim silama i njihovim međusobnim odnosima. Kolo predstavlja čaroban krug, Sunčev znak (oblaci tj. vile tjeraju kolo Sunčano), zaštićeni prostor u koji zle sile ne ulaze (pa prema tome čuvaju mladost, zdravlje i vitalnost), poziv Suncu, ljubavni ples i čin između Neba i Zemlje, odnosno ljudi, društveni narodni glazbeni izričaj, vječni kružni ritam života (prema Bajuk Pecotić, L. (1999.) Kneja).
Moreška      Još neki narodni plesovi u Hrvatskoj su: moreška (prvi put spomenuta 1273.godine u zapisima "Liber questionum"), kumpanjije, drmeš, balon, zajc, zečko kolo,dučec, bilogorski kezatuš, turopoljski dudaš, zagorski repe i staro sito, slavonski ripe, đipan, nebesk i dr. (više u Ivančan, I. (1996,) Narodni plesni običaji u Hrvata). Ovi ulomci o narodnim plesovima u Hrvatskoj bitni su jer "Svaka narodna umjetnost u sebi sadrži ritam i u ornamentu i u plesu i u glazbi" (prema Huzjak, M. (2002.) Učimo gledati).
       Odrasli ljudi se, vrlo često, uz veliko korištenje svojih intelektualnih sposobnosti i znanja, vrlo malo kreću. Sjede, čitaju, razgovaraju, pišu, gledaju televiziju i dr. i vrlo često zaboravljaju na svoje tijelo. Kretnje nam postaju automatizirane, ponavljamo ih u obrascima. Kao djeca kretali smo se spontano, prirodno, prelazeći iz jednog ritma u drugi uslijed potrebe za iživljavanjem neutrošene fizičke energije i zadovoljstva u ritmičkom kretanju. No, pod utjecajem društvenih uvjeta mi se prilagođavamo prevladavajućem ritmu i on postaje naš obrazac i ujedno naš kavez. Tako živimo osiromašeni jer svaki ritam ima specifičnu kvalitetu i osobitu energiju.
     
       Plešući najprije prekidamo odvojenost od svojih tijela, učimo se kretati. Na taj se način upoznajemo kroz ples. Plesanje je naše rođenjem stečeno pravo. Mi ne postajemo plesači - mi smo svi rođeni plesači. Odrastajući nažalost naučimo kako zaustaviti svoj ples. Plešući učimo kako osloboditi pokret, postajemo spontani, ponašamo se prirodno, prelazimo iz jednog ritma u drugi . Plešući u grupi povezujemo se sa drugim ljudima. To je društveni aspekt plesa. Naime, podučavaju nas odvojenosti, pripadnosti određenom plemenu (horoskopskom znaku, sloju, grupaciji i sl.) i odvojenosti od drugoga. Identificiramo se na negativan način. Nismo ovo ili ono. Plešući vraćamo se onom što zapravo jesmo kao ljudska bića. Kad smo u prirodnoj energiji, to je jezik koji ne laže i koji komunicira kroz rasna ograničenja, kulturne razlike, dob i povezuje nas. Jer se radi o univerzalnom neverbalnom jeziku. Sličnosti među nama su veće nego naše razlike. Ples ne poznaje dob,spol, konfekcijski broj ili dijagnozu. Ali ples ima i važan zdravstveni aspekt. Ljudi kroz ples upoznaju sebe i pronalaze načine stapanja sa svojom zajednicom, plemenom rasplesanih ljudskih bića. To je zapravo jedino "članstvo" koje trebamo.
       Nadam se da će vas ovaj članak potaknuti na vlastito istraživanje i upoznavanje plesa i ritma.
   
Marina Malenica