Nastavna jedinica:
motiv: vizualni, PORTRET
likovni problem: proporcije, ton
likovna tehnika: olovka
likovno područje: crtanje
razred: 4.

Dječji radovi: pritisnuti za uvećanje

1. Razgovor o licima:
po licima prepoznajemo raspoloženja. Opiši namršteno lice i nasmiješeno lice.
2. Opisivanje partnera:
dva učenika sjedaju jedan nasuprot drugog; jedan opisuje drugog, ostali gledaju i slušaju. Zatim opisanoga pitamo kako se osjećao dok su ga promatrali i je li svjestan što je radio licem (učenici najčešće rade grimase onim dijelom lica koje se trenutno opisuje). Učenik priznaje da mu je neugodno dok ga promatraju i donekle zna da je od nelagode radio grimase. Pri obrnutom opisivanju i gledanju opisani dobiva uputu da sjedne na rub stolice i u sebi broji tempo disanja (obično do pet uzdah, do pet zadrži zrak i opet izdah na pet), te da svu pažnju usmjeri na to. Grimase i krivljenje lica se smanjuje, upućujemo djecu da tu tehniku primjenjuju u svim nelagodnim situacijama.
3. Pokazivanje reprodukcija, upute o upotrebi olovke:
Na reprodukcijama iz različitih razdoblja pokazujemo različite likovna rješanja.
Svaki učenik dobiva po dvije olovke, 2H i 6B. Demonstriramo tvrdoću i tamnoću olovaka, sjenčanje polegnutom olovkom (nikako ne prstima) i kažemo da crtež započnu tvrđom olovkom a tek kasnije dodaju meku. Napokon, kao dio zadatka tražimo da na crtežu pokažu raspon olovke: barem jednu liniju najsvijetliju moguću, barem jednu najtamniju odnosno najjači mogući pritisak.
4. Sjedanje u parovima nasuprotno i rad:
Djeca se promatraju: glava je ovalnog, jajastog oblika, nos je na sredini lica, vrh uha je u visini obrva, dno uha u visini nosa.
Pojmovi: poprsje, profil, en face (kao faca, lice), ton.