|
Olovka
je crtači materijal s najvećim rasponom tonskih izražajnih mogućnosti.
Razlikujemo tvrde (H) i meke (B) olovke. Iza slova slijedi
broj koji označava stupanj tvrdoće ili mekoće olovke; iza H olovaka
veći broj znači veću tvrdoću (H, H2, H3, H4...), a iza B
olovke veću mekoću (B, B2, B3, B4... B7). Srednja vrijednost koju
najčešće koristimo za pisanje označena je kao HB.
Tvrda olovke uglavnom se koriste za tehničke crteže, dok
se za slobodno crtanje koriste B olovke. Olovku je moguće dobiti
i kao sami grafit, bez drvene ovojnice.
Radeći olovkom na hrapavom papiru stružemo njen grafit od
kojeg je načinjena i stvaramo tonske gradacije. Kontrolu traga
vršimo različitim jačinama pritiska (jači pritisak - tamniji
ton), i kutem polegnutosti olovke (okomitiji, uspravniji kut -
tanja, oštrija crta, polegnutiji kut - ploha). Olovku brišemo
gumicom. Gradacije tonova dobivamo isključivo navedenim
načinima; razmazivanje i musanje olovke prstima ostavlja
vrlo prljav,zagušen, pa i kičast dojam.
|
Jean-Auguste-Dominique Ingres |
|
"Pegla",
dječji rad, 8 godina, olovka
|