Formati

Paul Klee

piše: Jadranka Strmota

"Izranjajući iz sivila noći...", 1918.

    Švicarski slikar i grafičar, rođen 18.12.1879. u Munchenbuchsee kraj Berna , a preminuo 29.06.1940. u Muralto-Locarno.
    Otac mu je bio glazbenik njemačkog podrijetla. Glazbeni odgoj koji je dobio u domu imao je značajan udio u njegovom kasnijem životu i stvaranju. Dugo se kolebao između glazbe i slikarstva. Odlučivši se za slikarstvo, odlazi u Munchen gdje studira na akademiji kod H. Knirra i F. Stucka.
    1901. god. putuje u Italiju, a od 1902. do 1906. je u Bernu. U tom razdoblju radi pretežno crteže i grafiku u kojima je motiv rastvoren u mrežasto tkivo isprepletenih linija. Boja je u to vrijeme sekundarnog značenja ili se uopće ne javlja.
    1911. god. prvi put izlaže u Munchenu i baš tu dolazi u vezu sa slikarima grupe "Der blaue Reiter" ("Plavi jahač") . Po idejama je jako blizak V. Kandinskom, ali ga više privlači poetski romantični duh A. Mackea i F. Marca.

Crvene i bijele kupole, 1914.

God. 1912. u Parizu upoznaje G. Apollinairea, P. Picassa i R. Delaunaya koji mu i otkriva izražajne mogućnosti boje kao i njihovo značenje. Tek putovanje po Tunisu na koje odlazi s A. Mackeom i L. Moillietom, i doživljaj boja Mediterana formiraju njegovu paletu ("Ja i boja postali smo jedno. Ja sam slikar"). Među njegova najbolja ostvarenja pripadaju brojni akvareli s ovoga putovanja, koji su glazbeni u kolorizmu i neobično poetski u viziji.
Istovremeno sa njegovim zrelim načinom kojim slikarsku transpoziciju viđenoga prenosi u svijet irealnoga sazrijeva i njegova teoretska misao – osobito za vrijeme rada u "Bauhausu" (1922-1931) gdje se našao u središtu intenzivne misaone i umjetničke aktivnosti. Poznata je njegova teorija o komplementarnim i "krivim" parovima boja

Kleeov kontrast "krivih" parova:


			-
	+				+
I		\		/		I
I						I

Klee priznaje dvije vrste kontrasta:
1. komplementarni kontrasti
2. "krivi" parovi
Za djelovanje komplementarni parova vidi ovdje. Krivi parovi se temelje na komplementarnom, točnije simultanom kontrastu. Ako u susjedstvo stavimo narančastu i ljubičastu boju, oko će samo potražiti komplemente za svaku boju i izdvojiti ih - narančastoj treba plava koje ima u ljubičastoj (preostaje crvena), a ljubičastoj treba žuta koje ima u narančastoj (opet preostaje crvena). Tako se pojavljuje privid "preostale" boje, odnosno crvenkasti dojam.

Zlatna ribica, 1925.

Klee smatra da se racionalno htijenje suprotstavlja prirodi i da samo kroz spontano i nesvjesno stvaranje progovaraju duboki i istinski sadržaji ljudskoga postojanja. Za njega je apsolutno sadržano u slučajnom, u igri, i kroz nju se u ljudskom djelu manifestira duboka sveobuhvatna stvaralačka prasila a predmetni svijet i ljudska psiha samo su pojedinačni primjeri te prasile.
Klee piše: "Umjetnost stoji iznad stvari, iznad realnog kao i iznad imaginarnog. Ona od predmeta stvara nesvjesnu igru. Kao što dijete u igri oponaša nas, mi u igri oponašamo sile koje su stvarale i koje stvaraju svijet".

Pogođeno mjesto, 1922.

    U međuvremenu izlagao je od 1916. s A. Jawlenskim, V. Kandinskim i L. Feiningerom pod grupnim nazivom "Die blauen Vier", a 1925. sudjeluje na prvoj nadrealističkoj izložbi u Parizu. Nakon što je napustio "Bauhaus" , od 1931-33 predaje na akademiji u Dusseldorfu , a od 1933 živi u Bernu.
    Još u doba djelatnosti u "Bauhausu" opaža se jačanje konstruktivnog elementa u slikarstvu, javlja se prostor iz čije dubine prodire imaginarna magična rasvjeta.
    U kasnijim radovima ponovno se vraća plohi; kolorit je pastelan i prigušen, a postupak vodi prema sve izrazitijoj redukciji predmeta dodirujući tako granicu apstrakcije. Slikarstvo Kleea intimnog je karaktera i misaono po svom sadržaju.
    Kleeove teoretski formulirane ideje i njegov način prenošenja predodžaba iz podsvijesti i sna u likovnu materiju snažno su utjecali na razvojne tokove novijega slikarstva, pogotovo nadrealizma.

Polifono shvaćeno
bijelo, 1930.

Nova harmonija, 1936.

Vrt ruža, 1920.