Pomoć i uputstva za upotrebu
    Djed Mraz ili Djed Božićnjak? Nijedno!
   

        
slika 1:
Lovro Dobričević: Sv. Nikola, 1448. i
Mihajlo Hamzić: Sv. Nikola, 1512.

 

   Svake godine u prosincu svjedoci smo iste rasprave - kaže li se Djed Mraz (što zvuči nekako socijalistički) ili Djed Božićnjak (što zvuči nekako "novokomponirano")? A uz tu dilemu ponavlja se još nešto - čizmice tog Djeda (kako god ga zvali) pojavljuju se u neograničenim količinama na prodajnim štandovima, ali i u školama na dječjim radovima na satovima likovne kulture. Dvije stvari su zanimljive s tim čizmicama: prvo, što sve, svima i svugdje izgledaju identično (prikaz u profilu, crvene boje, oblik čarape - naime bez povišene pete i drugih osobina čizme, te bijeli obrub od vate); i drugo, što se te čizmice povezuju - pa i tako nazivaju - sa Sv. Nikolom.
   Tako su se Sv. Nikola i Djed Mraz ili Božićnjak povezali; obojica (ili sva trojica) donose darove i ostavljaju ih noću u tu crvenu čizmicu. Međutim, Djed Mraz/Božićnjak se na engleskom jeziku naziva Santa Nicolas (Santa Claus). Odakle to povezivanje? Možda je napokon prilika da, onima koje to zanima dakako, pokažemo o čemu se ovdje radi i koje je porijeklo tih likova i naziva.
Pa evo...

   Priča o Svetom Nikoli je uglavnom opće poznata. Rođen je u Maloj Aziji u 4.st., gdje je bio biskup u gradi Myri. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem. Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Slavi se 6. prosinca, na slikama se prikazuje u biskupskoj odori sa zakrivljenim štapom i kapom, tzv. mitrom, te s tri vreće/kugle/jabuke. (slika 1)

     


slika 2:
Haddon Sundblom:
Santa Nicolas, 1931.

 

  Poznati prikaz Santa Clausa kakvog ga svi poznajemo, u crvenom odijelu s bijelim krznom, velikim trbuhom i crvenom nosom, stvoren je i prvi puta prikazan 1931. godine (slika 2). Autor mu je ilustrator Haddon Sundblom, a naručitelj je bila tvrtka Coca Cola, zbog čega je St. Claus obučen u zaštitne boje njihova logotipa - malo bijele i mnogo crvene. A odakle Sundblomu inspiracija za Clausov izgled?

    Europa je kroz povijest poznavala i druge nositelje poklona osim Sv. Nikole (slika 3). Često je poklone donosio mali Isus, Christkind, Kristkindl, čije se rođenje također slavilo u prosincu. Njegov pomagač je u Njemačkoj Weinachtsmann, kojeg prati njegova suprotnost Knecht Ruprecht, Pelzebock ili Krampus. Ti likovi, međutim, nikada nisu ljudi. Onoga koji donosi poklone prikazuje se kao gnoma, trola, patuljka i vilenjaka, a obučen je raznovrsno uključujući i vučju kožu i medvjeđe krzno. U Francusko darove nosi Pére Noël; u Engleskoj je to Father Christmas koji se prikazuje s božikovinom, bršljanom i imelom; Talijani imaju La Befanu, dobru vješticu, Šveđani Jultomten-a, Nizozemci Sinterklaas-a a Finci Joulupukki-a, lik koji je najsličniji Coca Colinom znaku i zbog čega ga često zovu "pravi Djed Mraz".


slika 4:
Thomas Nast:
"Welcome Santa Claus", 1863.


Finski Joulupukki

 

    Skandinavski likovi su utjecali na Američko poimanje onoga-koji-nosi-poklone. Prvo je nacrtan kao bucmast i veseo stari Nizozemac Sinterklaas od crtača Washington Irvinga u njegovom stripu "Povijest New Yorka" na početku 19.st. Ipak, kada se u Americi prvi puta pojavio lik imenom Santa Claus, nije se pojavio u ljudskom liku. U jeku Građanskog rata, 3. siječnja 1863. godine, u sjevernjačkim novinama "Harper's Weekly (A Journal of Civilization)", ilustrator Thomas Nast nacrtao je lik šiljatih ušiju i životinjske njuške (gnom ili vilenjak) obučen u sjevernjačku zastavu (jakna sa zvijezdama i prugaste hlače) kako dijeli poklone djeci i vojnicima (slika 4). U pozadini je jasno čitljiv natpis: "Welcome Santa Claus". Tu je, dakle, Sveti Nikola prvi puta u Americi javno prikazan, i to ne u ljudskom obličju. Također ne u ljudskom obličju, Sveti Nikola je opisan još ranije u jednoj pjesmi. Napisao ju je Clement Clark Moore 1822. godine, a zove se "A Visit From St. Nicolas". Evo jednog stiha:
    His eyes -- how they twinkled! his dimples how merry!
    His cheeks were like roses, his nose like a cherry!
    His droll little mouth was drawn up like a bow,
    And the beard of his chin was as white as the snow.

    ...
    He had a broad face and a little round belly,
    That shook, when he laughed like a bowlful of jelly.

 (Njegove oči-kako treperahu! njegove jamice kako vesele!
 Njegovi obrazi bijahu kao ruže, njegov nos kao trešnja!
 Njegova smiješna mala usta izvučena u luk,
 A bradica mu bijela poput snijega.
 ...
 Imao je široko lice i mali okrugao trbuh,
 Koji se tresao, dok se smijao, kao zdjela želea.)

   Malo dalje, međutim, pjesma se nastavlja:
   He was chubby and plump, a right jolly old elf,
   And I laughed when I saw him, in spite of myself.

     


slika 3: Father Christmas i Pelzebock

 

    Elf znači vilenjak. Pa ipak, upravo toj se pjesmi obratio Coca Colin ilustrator Haddon Sundblom 1931., nakon što je godinu dana prije naslikao ne-humanoidnog "St. Clausa" koji nije prihvaćen od tržišta. U drugom pokušaju njegov lik je postao čovjek, širokog lica s jamicama na obrazima, crvenog nosa, okruglog trbuha i bijele brade. Obučen je dakako u Coca Coline boje, širokog osmijeha i s obaveznom prepoznatljivom bocom u ruci. Ovog puta nije bilo greške: zvijezda je rođena.

   U komercijalnom smislu, drugi svjetski rat je veoma pogodovao Coca Coli. "Gdje god je američki vojnik tu je i jeftina boca Coca Cole" bilo je geslo koje je proširilo to piće praktično cijelim svijetom, a s njim i crveni reklamni lik nazvan Santa Nicolas. Nakon rata, u komunističkom Sovjetskom savezu su prepoznali zgodnu priliku za zatiranje religioznog lika Svetog Nikole; zamijenjen je nazivom Otac (ili Djed) Mraz. Coca Colin reklamni lik je imalo jednu veliku prednost: bio je crven!

   Tako dolazimo i do naših dana. Potrošačko društvo ima kratko pamćenje; političko je mnogo duže, zbog kojeg se smatra kako je crveni Djed Mraz ruski izum a ne proizvodni logotip. Tako je smišljen naziv na pola puta prema religijskom porijeklu običaja - Božićnjak bi trebao biti moralno prihvatljiviji. Ipak, on samo govori o tome kako nam je kolektivna svijest raspoloženija za političko obračunavanje nego za poštivanje običaja - jer oduvijek je poklone početkom mjeseca donosio Sveti Nikola, a krajem mjeseca Mali Isus. Moralno - i komercijalno - osvješteni pojedinci ne bi smjeli imati problema s odgovorom na pitanje o postojanju Djeda Mraza ili Božićnjaka. On postoji onoliko koliko i naljepnica na boci Coca Cole.

mr. Miroslav Huzjak