Sažetak:

   Površina je vanjski izgled plohe; površina je vanjski izgled nekog volumena za koji je površina uvijek vezana. Površinu osim okom (vizualno) doživljavamo i dodirom, iz promjena na našoj koži: ovo zovemo taktilni ili haptički doživljaj. Osnovna svojstva površina su njihova tekstura i faktura.
od lat. textura - tkanje, tkanina, sklop, sastav; povezana je s riječima tkanje, tekstil, i s rječju tekst.
Tekstura je karakter površine i kao takva može biti: - crtačka tekstura, gdje se koriste crtački elementi - točka i crta;
- slikarska (različite gustoće mrlja koje čine površinu);
- plastička (hrapavo ili glatko, taktilna)
Nove tehnike u dvadesetom stoljeću:kolaž (lijepljenje papira), frotaž (trljanje preko neravne površine),asamblaž (lijepljenje predmeta).
Faktura je likovno-tehnički postupak obrade površine likovnog djela, ili drugim riječima umjetnikov rukopis. U slikarstvu se to odnosi na način nanošenja boje kistom koji može biti: - impasto: gusti, debeli nanos koji jetaktilno osjetljiv, i- lazuran namaz: tanak i proziran sloj bojeglatke površine. U povijesti umjetnosti karakteristična su dva razdoblja u kojima su umjetnici posebno naglašavali fakturu - barok u 17.st. i enformel, 50-te godine 20-og st.
Primjeri iz nastave.

Što je površina? Kako ju doživljavamo?
Koja su osnovna svojstva površina?
Što je tekstura? Kakve teksture mogu biti?
Koje su nove tehnike u 20-om st. koje računaju sa efektom površine?
Što je faktura? Kakva može biti?
U kojim se stilovima posebno vidi razlika između impasto i lazurnih namaza?