|
Sažetak:
|
|
2. Faza dječjeg realizma:
a) faza izražavanja složenim simbolima (faza
sheme): 4 - 6 godina
Crtežima se daju imena, pridavanje značenja, misao uz čin crtanja.
Prvo crtež izaziva predodžbu, kasnije se crta zamišljeno:
I faza: likovna aktivnost – likovno djelo – misaone
operacije
II faza: misaone operacije – likovna aktivnost – likovno
djelo
Dijelovi tvore cjelinu. Simboli su komunikacija sa sobom. Uz
vizualnu reprezentaciju, dodaju se simboli nevizualnih obilježja (žurba,
skakanje, zvukovi...).
Perceptivni egocentrizam, predmeti postoje “po sebi”.
Transparentnost (prozirnost), rasklopljeni prostor - prikazuje ono što
zna.
Figure dobivaju uspravnost, ne lebde u zraku, linija neba i tla.
Bojom se još uvijek crta, bez lokalne boje (boja je proizvoljna).
Čovjek dobiva tijelo, ruke i noge, a kosa označava spol; udovi
dobivaju debljinu.
Iza pete godine profil. Osnovni pokreti. Predimenzioniranje važnijih
dijelova (emocionalna proporcija): "Velike uši za slušanje
zanimljive priče". Osnovni pokreti. Prostor : 4 – 5g : rub
papira označava liniju tla, ili nacrtana linija tla
5 – 6g : prevaljivanje
Pojava shema (šablona): roditelji i odgojitelji pokazuju
djetetu "kako se crta", čime zatvaraju dječji opažaj okoline
- ako "zna" kako se nešto prikazuje, dijete (i odrasla osoba)
doslovno ne vidi pojave koje odstupaju od sheme (građu cvijeta,
grananje drveta, perspektivu...). Time se onemogućuje i apstrahiranje
koje je uvjet za razmišljanje, kao i inventivnost. Prikaz okolice jest
problem; ako dijete dobije rješenje, ne uvježbava razmišljanje; postaje
konformistično - priklanja se večini.
|
