Sažetak:
|
|
Priča
o studentu koji je na postavljeni zadatak pronašao dvadeset i jedno
rješenje - ali ne i ono koje je tražio profesor, koji ga stoga ruši
na testu.
Obrazovni proces bi trebao omogućiti: znanja (materijalni zadaci)
i sposobnosti (funkcionalni zadaci). Znanje - činjenice i generalizacije,
sposobnosti - mišljenje (odnosi i veze). Naš sustav se uglavnom
bazira na znanjima; učenici ne uvježbavaju mišljenje.
J. P. Guilford: mišljenje može biti - konvergentno (logičko
zaključivanje, traženje točnog rješenja) i divergentno
(stvaranje novih
ideja, uživanje u procesu traženja - što više točnih rješenja). Divergentno
mišljenje imaju kreativne osobe. Osobe koje koriste konvergentno mišljenje,
iako inteligentne (posjeduju vještinu mišljenja) mogu biti i netolerantne:
smatraju kako po stoji "ispravan i neispravan način rješavanja
zadatka". Student s početka priče divergentno razmišlja; njgov
profesor konvergentno.
Osobine divergentnog mišljenja prema Guilfordu:
1. redefinicija – nova upotreba likovnih sadržaja
2. osjetljivost za probleme – sposobnost otkrivanja likovih problema
3. fluentnost – raspolaganje bogatstvom ideja
4. originalnost – sposobnost da se otkriju potpuno nove ideje
5. elaboracija – razrađivanje originalne ideje u detalje
6. fleksibilnost – lako napuštanje uhodanih putova
Kreativnost je pristup problemu. Za proizvodnju novog djela potreban
je fond znanja i iskustva – stvaranje novih spojeva. Odrednice
kreativnosti:- povezivanje ranije nepovezanih stvari djelatnost koja
daje originalne produkte (neponavljanje)visoke društvene vrijednosti.
Kreativnost je suprotna konformizmu.Konformizam (kon+forma,
spajanje, isti oblik): podudaran s drugima, jednolik, suglasnost s većinom;
oportunizam, nemanje svog stava i mišljenja već se preuzima stajalište
(većinske) okolice. Pušenje, Mc Donalds, šablone, lažni moral i emocije,
kič.
Irving Taylor: Razvoj kreativnosti:
1. kreativnost spontane aktivnosti – samostalno izražavanje,
spontani izraz
2. kreativnost usmjerene aktivnosti – spontano izražavanje uz
svjesno nastojanje za poboljšanjem, postizanjem “sličnosti” s realnim
objektom
3. kreativnost invencije – opažanje i izražavanje novih likovnih
odnosa
4. kreativnost inovacije – donošenje značajnih promjena u likovnom
izrazu unošenjem složenijih likovno-jezičnih i tehničkih mogućnosti
5. kreativnost stvaranja – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih
sustava – stilova. Dječja kreativnost je definirana stupnjevima
1., 2. i 3., a djelomično 4.
Divergentne igre: verbalne, vizualne, prostorne, zvukovne, logičke
Teorije psihičkog razvoja (Langer):
1. Teorija mehaničkog ogledala – odražavanje okoline. Pasivno.
Izrastamo u ono što okolina učini od nas.
2. Teorija organske svjetiljke – autoformativan proces. Aktivno.
Izrastamo u ono što načinimo od sebe.
3. Psihoanalitička teorija – stalni sukob instinkta i vanjskog
svijeta. Odgovara NA i brani se OD poriva i utjecaja.
|