Spiljski crteži

Suvremeni piktogrami

Suvremeni ideogrami

Sumerski ideogrami, oko 3500.p.n.e.

Disk sa Krete, oko 1700.pr.n.e. Do danas nedešifriran, vjerojatno se čita s desna
na lijevo, izvana prema unutra.

Hebrejsko kvadratično pismo

Indijsko pismo devangari

Arapsko pismo

Rimska kapitala s Trajanovog stupa

Rimska uncijala

Karolinška miniskula

Gotička miniskula

Bašćanska ploča s glagoljičkim natpisom

Glagoljica s Bašćanske ploče

Na kraju, evo kako se razvilo slovo "A":
crtež glave vola značio je slovo "a" kao prvo slovo feničke riječi "alef", što znači "vol"; slovo se postepeno okretalo.

Pismo je sredstvo prostorne i vremenske komunikacije. U širem smislu to je svaki sistem vidljivih oblika (slikarija, simbola, znakova i njihovih kombinacija) namjerno proizvedenih u svrhu memoriranja i obavještavanja; u užem smislu sistem znakova koji predstavljaju određene elemente govornog jezika: pojedine riječi, slogove ili glasove.

Razlikujemo nekoliko vrsta pisama: pojmovno (logografsko), slogovno (pojmovno-silabičko) i slovno (alfabet). Ovi su i razvojne faze pisma; danas i dalje koristimo sve te vrste, a "primitivnije" razvojne faze koristimo kao pomoćna sredstva u komunikaciji, dok nam je alfabet najčešće temeljan.

Povijest pisma

1. Slikovno pismo
Preteča pisma je komunikacija pomoću predmeta - složeno kamenje, prelomljene grančice, strelice i sl. Poznatu je i uzlovno pismo quipu južnoameričkih Indijanaca Inka: o glavni konopčić obješeni su konopčići s čvorovima u bojama; raspored čvoroba i boje kazuju određenu poruku.
Slikovno pismo nastaje kada sličice dosegnu određeni stupanj stilizacije, i kada se takav slikovni pojam dogovorno počinje dosljedno upotrebljavati uvijek za isti pojam. Već se u prethistoriji spiljski čovjek koristio takvim karakterom komunikacije. Zatim se različite sličice dovode u uzajamni odnos i stvaraju asocijaciju. Takav početak slikovnog pisma i pisma uopće zovemo
Piktografija
Piktogrami su zapisi-saopćenja načinjeni nizanjem shematskih sličica ljudi, životinja, predmeta, nastamba i sl. I danas ju koriste neki Indijanci i Eskimi. Piktograme čitamo kao simbole; danas ih koristimo u prometnim znakovima i sl.

2. Pojmovno pismo
Ideografija
Ideogrami su shematiziraniji oblici slikovnog predočavanja koji postaju nositelji pojedinih riječi i pojmova koji se mogu dovoditi u odnose i stvarati asocijacije na apstraktne, afektivnr i relacione pojmove. Tako se npr. kod kineskog pisma ideogram "hao" koji označuje "dobro" i "ljubav" gradi udruživanjem sličica majke i djeteta; "pjevati" je složen od ideograma ptice i usta, a dvije žene = svađa.
KLINOPIS
U Mezopotamiji, Sumerani su vjerojatno stvorili najstarije pismo oko 3400. pr.n.e. U početku su to logogrami, znakovi koji predočavaju pojedinu riječ. Uskoro dolazi do fonetizacije klinastog pisma, znakovi prikazuju glasove ili glasovne skupine. Time je oko 2500. pr.n.e. klinasto pismo postalo mješavina pojmovnog i slogovnog pisma. Klinovi su nastali utiskivanjem štapića u svježu glinu; znakovi su s vremenom izgubili svoju figurativnost.
EGIPATSKI HIJEROGLIFI
I egipatsko pismo je ubrzo izgubilo svoj ideografski karakter i postalo pojmovno i slogovno. Na kraju su Egipćani slikovnim znacima označavali i pojedina slova, tj. glasove. Kako se povećavao državni aparat, tako su Egipćani imali potrebu za jednostavnijim pismom, pa je u 3. tisućljeću pr.n.e. nastalo hijeratsko (svećeničko) pismo, a od 8. do. 5. st.pr.n.e. koristi se demotsko (narodno) pismo.
KINESKO PISMO
Ovo se pismo upotrebljava bez većih promjena već 4000 godina. Po svojoj vanjskoj formi kinesko pismo je slikovno pismo - svaki se pojam bilježi svojom sličicom, ali je po značenju pijmovno pismo. U prvo vrijeme se pisalo okomito, a danas se piše horizontalno slijeva na desno. Kinesko pismo ima oko 50.000 znakova.

3. Slogovno ili silabičko pismo
Ovdje se svaki znak odnosi na jedan gramatički slog. Slogovno pismo razvilo se tako da se znak za pojam (ideogram) ili riječ (logogram) počeo odnositi samo na prvi slog te riječi, ili se više ideograma kratkih riječi slagalo zajedno da bi se dobilo približni fonetski sastav neke duže riječi.
KRETSKO LINEARNO PISMO
nastalo je početkom 2. tisućljeća pr.n.e. (prvo pismo u Europi) pod utjecajem egipatske hijeroglifike.
HEBREJSKO KVADRATIČNO PISMO
Kvadratično pismo Kethabh merruba zove se još i asirsko pismo. Sastoji se od 22 znaka za kosonante, piše se s desna na lijevo, a odsutnost vokala nadoknađuje se dodatnim znakovima, točkicama ili crticama ispod slova; nazivaju se masoretskim znakovima ili punktacijom.
DEVANAGARI
Razvilo se u sjevernoj Indiji iz pisma brahmi u pismo devanagari ("pismo božanskog grada"). Čita se i piše slijeva na desno. Dijeljenje riječi nije uobičajeno.
ARAPSKO PISMO
Razvilo se u 7. st. Najstariji rukopisi kurana napisani su kufskim pismom, monumentalnim i uglatim, prikladnim za urezivanje. Pisanjem na koži i papirusu izgubilo je svoju ukočenost i pretvorilo se u nashi, predhodnik današnjeg arapskog pisma. Arapsko se pismo se čita s desna na lijevo, a slova su unutar riječi povezana; dijeljenje riječi nije uobičajeno.

4. Alfabet
Alfabet se nalazi na kraju razvojnog lanca pisma. 26 do 36 znakova su grafemi, koji su znakovi za pojedine glasove foneme. Smatra se da su prvi tvorci alfabeta Feničani, iako ima i drugih teorija.
FENIČKI ALFABET
Feničani su trgovali sa svojim susjedima, Egipćanima i Babiloncima. Poznavali su njihovo pismo, a za potrebe zapisivanja trgovačkih podataka razvili su posve jednostavne crtovne znakove - 22 slova.
GRČKI ALFABET
Trgovačkim vezama feničko je pismo dospjelo u Kartagu, Španjolsku i Grčku. Oko 10. st.pr.n.e. nastao je grčki alfabet. Riječ alfabet dolazi od prvih slova grčkog pisma - alfe i bete.
LATINICA
Povijest latinice počinje osnivanjem Rimske države, 7.-6. st.pr.n.e. Od 2. st.pr.n.e. Rim vlada cijelim Sredozemljem kuda se proširilo i latiničko pismo. Poznato je pismo Rimska kapitala, osnova našeg današnjeg pisma, a razlikujemo monumentalnu kapitalu, kvadratičnu kapitalu, rustičnu kapitalu; zatim rimski kurziv, a od 3. st. javlja se uncijala, a od 6. do.8. st. poluuncijala. Rimska kapitala uvodi i nove načine ukrašavanja slova: serifima (posebnim završecima slova) i odnosom debljih i tanjih "prečki", linija slova.
KAROLINŠKA MINISKULA
Nakon propasti Rimskog carstva od poluuncijale nastaju brojna pisma.
- insularna miniskula - Irska
- merovinška miniskula - Francuska
- langobardska miniskula - sjeverna Italija
- beneventanska miniskula - srednja i južna Italija
- zapadnogotska (vizigotska) miniskula - Španjolska
- karolinška miniskula - karolina - nastala je za vladavine franačkog kralja Karla velikog u 8. st. koji je želio obnoviti sjaj Rimskog carstva. U Aachenu je osnovana čuvena Akademija s najuglednijim učenjacima tog doba. Pristupilo se reformi pisma. Miniskula znači da u pismu nema velikih slova; velika slova pisala su se kapitalom koja ne poznaje mala slova.
GOTIČKA MINISKULA
U razdoblju gotike, oko 1150.g. karolinška miniskula se prilagođavala novom stilu: šiljastim tornjevima, prelomljenim lukovima. Oblici slova postaju sve uži i vitkiji, a obline sve šiljastije. Iz gotičke miniskule razvijaju se tekstura, rotunda, Schwabacher i fraktura.
HUMANISTIČKA MINISKULA
U 14. st. humanizam se suprotstavlja feudalno-crkvenoj ideologiji. Okreću se antici i, smatrajući da je karolina antičkog porijekla, prihvaćaju je i zovu "antičko pismo", littera antiqua, što je dovelo do naziva antikva (naravno, pogrešno).
GLAGOLJICA
Glagoljica je slavensko pismo, nastalo u 9. st. na balkanskom poluotoku. Koristi karakteristične kružiće. Kao autor glagoljice često se uzima Konstantin -Ćiril. Od 11. st. istiskuje ju ćirilica, pa se glagoljica zadržava jedino u Hrvatskoj. Oko 1100. g. na Krku, pored Baške, nađena je Bašćanska ploča s našim najznačajnijim glagoljskim natpisom.
ĆIRILICA
Od 36 slova koliko ih ima ćirilska azbuka, 26 je preuzeto iz grčkog alfabeta, a ostala su slova stilizirana ili preuzeta iz glagoljice. Autor ćirilice nije utvrđen; navode se Konstantin-Ćiril, Metodije, episkop Kliment, car Simeon Veliki i dr. Najstarijim spomenikom smatra se Samuilov natpis iz 993. g.
U 12. st. nastala je bosančica ili bosanska ćirilica, s primjesama glagoljice i latinice. Najstariji spomenik na bosančici je Povelja Kulina Bana iz 1189.

5. Tipografsko pismo
U 15. st. (1450. g.) Johann Gutenberg pronalazi pomična slova i tiskarski stroj, što stvara potrebu za jasno izoliranim svakim znakom, definiranjem njegovog oblika i smještajem unutar raspoloživog pravokutnika.
RENESANSNA ANTIKVA
razvila se iz humanističke miniskule (a ova iz karoline). Pojavljuje se 1465. na otiscima štampara Eweinheima i Pannartza iz samostana Subiaco kraj Rima.
PRIJELAZNA ANTIKVA
Prema zamisli kralja Luja XIV bila je osnovana 1692. komisija francuske akademije koja je za kraljevsku štampariju trabala izraditi savršenu antikvu.
KLASICISTIČKA ANTIKVA
Didotova antikva - 1775. g.
Bodonijeva antikva

Iza 1800. g. na razvoj pisma utječe industrijalizacija. Nastaju brojna pisma, npr. grotesk (ispuštaju se serifi). Oko 1900., u razdoblju secesije, Otto Eckmann, profesor na obrtnoj školi razvija dekorativno pismo. Secesijska pisma karakteristična su po svojim biljnim i geometriziranim komponentama nabujalog dekora.
Spomenimo još i da se do nedavno (oko polovice 20. st.) njegovala kaligrafija ili krasopis, koji se bazirao na mogućnosti pera da vuče debele i tanke linije.
Pojavom kompjutera pisma se oblikuju na ekranu crtački, što strahovito povećava količinu različitih tipova slova; kompjuterskim jezikom fontova.