Arhitektonskom djelatnošću stvaraju se objekti (građevine) namijenjene stvaranju unutarnjih organiziranih prostora za potrebe čovjekova življenja u njima i drugih aktivnosti. Grčka riječ arhitekton znači graditelj, pa i arhitekturu možemo nazivati graditeljstvo.
U arhitekturi su vezani oblik i namjena, kao i u dizajnu. Mjere oblika moraju biti prilagođene obuhvaćanju čovjeka i predmeta koje upotrebljava, a raspored prostorija usmjeravati će kretanje i komunikaciju između korisnika.
Volumen i prostor su osnovni elementi građevinske kompozicije. Prostor unutar volumena nazivamo interijer, a izvan volumena eksterijer.

Arhitektonska izvedba ovisna je o materijalu, prirodnom ili umjetnom. O materijalu ovisi i karakter površine. Kamen, drvo i opeka prirodni su materijali, do su beton, čelik i staklo moderni, umjetni materijali.

Karakterističnost sagledavanja arhitekture jest gledanje u njen tlocrt. Tlocrt je vodoravni presjek zgrade u visini temelja (ili pojedinih katova). Na njemu sagledavamo istodobno sve arhitektonske elemente građevine koje bismo u prostoru vidjeli samo fragmentarno (ono što je unutar samo one sobe u kojoj se nalazimo). Konstruktivne elemente možemo podijeliti na:
- vertikalne: zid, stup, stub (stup je kružnog presjeka, stub četverokutnog);
- horizontalne: strop, svod, kupola i krov (strop horizontalno zatvara gornji dio prostora, a svod oblo).

Vrste svodova: najstariji oblik je bačvasti svod. Poprečnim sjecanjem dva bačvasta svoda nastaje križni svod (karakterističan za razdoblje gotike). Križni svod se može pojačati rebrima, što nazivamo križno-rebrasti svod.

 

 

Tlocrti mogu biti različito usmjereni: centralno ili uzdužno.

 

 

Stjepan Planić:
Okrugla kuća u Zagrebu, 1936.
Primjer kružno odnosno centralno usmjerenog prostora.

 

 

 

Grčki hram s upisanim nazivima. Primjer uzdužnog ili longitudinalnog usmjerenja.

  Crkva Notre-Dame u Parizu, 1163.-1200.
Osnova je uzdužna, peterobrodna (srednji brod je širi). Oko sredine nalazi se poprečni brod, transept, koji jedva prelazi širinu fasade. Oko oltara (desno) prolazi dvostruko ophodište, tzv. deambulatorij. Pojedini prostorni segmenti prikazani kao nanizani kvadratići unutar brodova zovu se traveji. Crkva je nadsvođena križnim svodom, na ulazu su dva čuvena tornja, a okolo crkve težinu zidova preuzima sustav potpornih stupići karakterističnih za gotiku - kontrafori, koji se na tlocrtu vide poput zubaca na vanjskim stranama zidova. Mnoštvo prozora (vidimo ih kao otvore uzidovima na tlocrtu) u crkvi su ispunjeni vitrajima - obojanim staklom kroz koje sunčeva svjetlost poprima blješteće boje. Crkva na pročelju ima i veliku rozetu koja se ne vidi na tlocrtu.

Ovdje su prikazani klasični grčki redovi - dorski i jonski; pritisnite za uvećanje. Radi jasnijeg čitanja nabrajam neke: stepenište krepidoma sastoji se od stilobata i stereobata. Stup se sastoji od baze, trupa (stabla) i kapitela. Dorski stup nema bazu. Žlijebovi na stupu zovu se kanelire. Kapitel dorskog stupa sastoji se od abakusa i ehinusa (jastuka), a na jonskom stupu od volute; korintski kapitel (vidi dolje) ima isklesano akantusovo lišće. Zadebljanje na stupu (nema ga na crtežu) naziva se entazis. Svaka nošena greda na stupu zove se arhitrav. Iznad arhitrava nalazi se friz, koji je u dorskom redu podijeljen na triglife i metope. Iznad friza je vijenac koji sa krovom - kosom simom - čini zabatni trokut. Na krov su se ponekad stavljale skulpturice akroteriji. Pogledajmo razlike dorskog, jonskog i korintskog kapitela: