Formati

Glazbeni ritam

piše: Martina Lovrak

Svaki ton ima četiri bitne značajke: visinu, trajanje, jačinu i boju.

Značenje tona	Sastavnice glazbenog djela
- visina	-melodija
- trajanje	- ritam - metar - tempo - oblik ili forma
- jačina	- dinamika
- boja	- izvođači - harmonija - slog

Trajanje tona odgovara vremenu kroz koje titra izvor tona. Neka glazbala proizvode samo kratke tonove, kao npr. gitara, dok kod pojedinih ton može trajati neograničeno dugo npr. orgulje. Trajanje tona određuje se notnim zapisom. Najčešća je podjela osnovne jedinice trajanja na dva ili tri jednaka dijela.

RITAM se najjednostavnije može objasniti kao niz tonova i stanki različitog trajanja. Unutar pravilnog metričkog okvira ritam teče slobodno. Ritmička trajanja mogu biti kraća ili dulja od pulsa (dobe) ili se s njim podudarati:

Neki ritmovi:
   Motoričnost je neprekinuti ritmički pokret koji nastaje stalnim ponavljanjem istih ritmičkih obrazaca.
   Triola je ritmička figura koja nastaje podjelom jednog osnovnog pulsa na tri jednaka dijela. Drugačija je od uobičajene podjele doba na dva dijela, koja je u osnovi temeljnih bioloških ritmova poput kucanja srca, plime i oseke…
   Sinkopa je ritamska figura koja nastaje povezivanjem lake i teške dobe, pri čemu naglasak prelazi s teške na laku dobu. Na taj način ritam sinkope stvara dojam napetosti i uzbuđenja u glazbi.

DINAMIKA je jačina izvođenja glazbenog djela kreće se u rasponu od najtišeg do najglasnijeg.
METAR ili MJERA nastaje ravnomjernim ponavljanjem uzorka koji se sastoji od jedne teške dobe i jedne ili više lakih doba.

IZVOĐENJE RITMA UZ PJEVANJE PJESME
Odlomak iz narodne pjesme pokazuje kako se svira ritam izvođenjem svakog sloga. Ritam pljeskanjem označen je znakom X, dok sviranje doba sa O. Pjesma je u 2/4 mjeri znači u jednom taktu ima dva otkucaja ili dvije dobe. U ovom slučaju jedna četvrtinka je jedna doba.

EUROPSKA NARODNA GLAZBA

Metrika većine narodnih pjesama slijedi metriku teksta. U Istočnoj Europi, pogotovo Balkanu susreću se i složene mjere: poglavito sedmerodobne i deveterodobne (npr. Makedonski: ta-te-ta-te-tateti).
Što se tiče Hrvatske narodne glazbe iz Međimurja i Podravine ritam pjesme nema ujednačen puls, već slobodno slijedi tekst. Jedan od instrumenata je cimbal (cimbule), porijeklom su iz Kineza izvornim imenom VAN KIH. U Europu (Mađarsku) donose ih Turci i iz Mađarske dolaze u Podravinu, Međimurje i Zagorje. Cimbule čini drvena kutija (tijelo) na kojoj su žice, a svira se udaraljkama. Udaraljke su od drvenog štapića koji ima na svome kraju vatu omotanu koncem.

AFRIČKA GLAZBA

   Unatoč velikim razlikama afrička glazba ima i nekoliko zajedničkih razlika:
- naglašena ritmičnost
- ponavljanje kao osnovni princip glazbenog oblikovanja Za afričku glazbu karakteristični su kompleksni ritmovi koji nastaju istodobnim izvođenjem različitih ritamskih motiva (različiti metri i dobe). Stalno se ponavljaju isti ritmički obrasci minimalnim razlikama u dinamici, pri kraju dopunjuje zvuk zvečki.
   Afričke ritmove moguće je izvesti i u razredu. Svaka skupina ima svoj ritam, kad svaka skupina izvježba, spoje se sve skupine te nastaje skladba (slika lijevo).
   Elementi afričke glazbe prisutni su u jazzu, američkoj duhovnoj crnačkoj glazbi, popularnoj glazbi Brazila i Kariba te novim popularnim američkim stilovima ( rap, techno ) . Posebni stil rocka je afro-rock.

GLAZBA AMERIKE

   Sjevernoamerički Indijanci
Napjeve često prate bubnjevi izvodeći vrlo složen ritam.
   Južnoamerička glazba
Današnja glazba Južne Amerike ima prepoznatljiv snažan metrički puls povezan s plesom. Tu su samba, rumba, cha-cha-cha, salsa i drugi ritmovi i plesovi.
   Kalipso potiče s Trinidada, otoka u Karipskom moru, a nastao je pod utjecajem afričke glazbe. Ova je glazba ritmična i živa. Tekstovi pjesama održavaju protest zbog teškog života na plantažama šećerne trske, na šaljiv način komentiraju političke i ekonomske prilike. Kalipso izvode udaraljke: bongosi, štapići, maracas, guiro, metalni bubnjevi, kravlja zvona.
Bubanj za kalipso lako se napravi uz malo volje, suha bačva od nafte i aparat za zavarivanje.

KINESKA GLAZBA

Kineska glazba je jednoglasna i temelji se na pentatonskoj ljestvici. Svaki ton ljestvice/ F, G, A, C, D) povezan je s jednim od pet elemenata, brojeva, strana svijeta… Kratku ariju slobodnog ritma izvodi muški glas.

Pritisnite sliku za uvećanje

STARI VIJEK

Ritam se rijetko zapisivao . tijesno povezan s govorom, pratio je ritam stihova u pjesmama. Instrumentalna glazba koristila je ritmičke uzorke različitih pjesničkih stopa.

SREDNJI VIJEK

Glazba srednjeg vijeka razlikovala se od glazbe prethodnih stoljeća po drugačijem ritmu i odnosom među glasovima. Ritam je raznovrsniji, oslobođen dotadašnjeg ponavljanja kratkih ritmičkih uzoraka. To je povezano i s usavršavanjem notacije koja je omogućila točno zapisivanje ritma. Zbog češće upotrebe intervala terce i sekste glazba ovog razdoblja bliža je uhu današnjeg slušatelja.

RENESANSA

Ritmička pokretljivost također ovisi o mogućnostima glasa: češće je kretanje u osnovnim jedinicama trajanja, a rjeđi su nizovi kratkih notnih vrijednosti. Skladatelji još nisu zapisivali ni tempo ni dinamiku skladbe. Zato danas istu skladbu glazbenici izvode na različit način ovisno o osobnom gledištu.

BAROK

W. A. Mozart: Don Giovanni

Pravilnost, jednolikost i neprekidnost ritmičkog toka podsjeća na zvuk rada motora. Motoričnost je jedna od izrazitih značajki baroknog stila. Stalan ritmički pokret daje skladbama prepoznatljivu draž, snagu i polet. Za barok je čest šesnaestinski protok. Jedan od predstavnika je J. S. Bach. Stoljeće je 17.

KLASIKA

Nasuprot baroknoj jednoličnoj motorici, u klasici je ritam raznolik. Neočekivane stanke , česte promjene trajanja- od dugih nota na kratke i sinkope- stvaraju novo ritmičko bogatstvo. Jedan od predstavnika baroka je Wolfgang Amadeus Mozart.

ROMANTIZAM

Ritam postaje nemiran, usitnjen na vrlo kratke notne vrijednosti. Jedna doba dijeli se na neparne dijelove, nastaju kvintole. Neki od predstavnika romantizma: Schumann, Mendelssohn, Wagner, Ivan Zajc, Vatroslav Lisinski…
U razdoblju 19. st. treba spomenuti i pojavu valcera kao društvenog plesa nošenog karakterističnim 3/4 ritmom. Predstavnik: Strauss.

GLAZBA XX. STOLJEĆA

Scott Joplin: Euphonic Sounds

Literatura i slikovni prilozi:
Perak Lovričević,N., Ščedrov,Lj., Ambruš-Kiš, R., (2000), "Glazbeni susreti 1., 2., 3. i 4. vrste", Zagreb, Profil
Požgaj, J. "Metodika glazbene kulture"

   Skladatelji XX. stoljeća uveli su značajne promjene u područje ritma i metra. Najveća značajka glazbe XX. stoljeća (uz oslobođenu disonancu) je naglašena ritmičnost. Na raznovrsnost ritma utjecala je, između ostalog, narodna glazba iz svih dijelova svijeta, ritam jazza i motoričnost baroka. Sinkopirani ritam karakterističan za jazz postoji i u folkloru Mađara, Čeha, Slovaka, Škota i drugih. Utjecaj jazza i folklora očit je i u mnogim djelima suvremenih skladatelja.
   Anton Webern koristi tehniku skladanja punktualizam (lat. punctum, točka), njezin zvučni doživljaj može se usporediti sa slikom točaka u prostoru.
  John Cage ritmizira minute zvuka i minute tišine.
   Zabavna glazba zauzima bitno mjesto u životu čovjeka. Služi opuštanju i uživanju bez napora, ne traži znanje, koncentraciju niti dublji smisao. Slijedi zakone ponude i potražnje tržišta zbog kojih je često na granici kiča.
   Jazz je improvizirana američka glazba koja koristi europske instrumente , te ujedinjuje značajke harmonije, europsko-afričke melodike i afričkih ritmova. Jazz više ističe puhače ( limene i drvene) i udaraljke, nego gudače koji inače dominiraju u simfonijskoj glazbi.
   Uz sinkopiranje, za ritam jazza značajan je i swing koji se odnosi na slobodu izvođenja. U odnosu na čvrsti metarski puls svirači mogu usporavati ili ubrzavati ritamske figure, što u usporedbi s klasičnom glazbom stvara dojam nepreciznosti. Takav ritam teško je zapisati, a kad je zapisan, i izvođači ga se pridržavaju samo okvirno. Kako se jazz improvizacija razvijala, ritam je postajao sve nepravilniji i složeniji. Sličan je ritam jive, česta pojava u rockabilly i boogie-woogie glazbi.
   Ragtime nastaje istodobno kad i blues. Odnosi se na metarski tijek izlomljen uzastopnim sinkopama. Regtime je u dvodobnoj mjeri i izvodi se u umjerenom tempu koračnice. Pijanist u gornjoj dionici vodi stalno sinkopiranu melodiju , dok je donja dionica karakteristični metarski oslonac. Scott Jopplin - kralj regtimea. Ragtime je na Jamajci utjecao i na stvaranja ska glazbe (engl. grupa Madness), a sličan je ritam (i porijeklo) politički angažiranog regge-a (Bob Marley).
   Kod bluesa ritam je također vrlo neodređen. Izvođači često pjevaju oko metarskog udarca, izvodeći tonove prije ili poslije dobe.
   Rock se temelji na glasnom osminskom pulsa 4/4 mjere. Naglasci su na 2. i 4. dobi u taktu. Uloga dobrog bubnjara u sastavu je izuzetno važna, zbog značajne uloge ritmičkog pulsa. S razvojem elektronike ponekad, osobito na snimkama, pravi bubnjar zamijenjen je programiranim sintetizatorom ili računalnim programom. Kod rock ritma obično je svaka doba podijeljena na dvije jednake vrijednosti, što se čuje kao 8 brzih udaraca iznad 4 temeljna metarska pulsa. Većina ranijih rock-pjesama ima ovakav jednostavan ritam, ali od sedamdesetih godina ritam postaje složeniji, osobito zbog utjecaja poliritmova afričke glazbe.
   U novije vrijeme pojavljuje se više zabavnoglazbenih stilova koji se baziraju na naglašavanju ritmova; posebno treba spomenuti techno i njegove derivate - rave, jungle, trance, industrial itd.