Pomoć i uputstva za upotrebu
  Jagor Bučan
     
Adresa:
  Hercegovačka 89
 10000 Zagreb
 tel. 01/ 3755-728
  Jagor Bučan rođen je 10. 8. 1968. godine u Zagrebu. Maturirao je 1987. godine na Školi Primijenjene umjetnosti i dizajna, na Odsjeku za obradu metala, pod vodstvom prof. Hrvoja Ljubića. Diplomirao je 1992. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarskom odsjeku u klasi prof. Vasilija Jordana. Član je HDLU-a. Asistent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
 

Prostor umjetnosti je sredina neke idealne preobrazbe, derealizacija dinamičkih veza; djelotvorna sredina koja slobodno razvija mogućnosti dinamičkih spajanja; oruđe suvislog govora u stapanju dinamičnih nazočnosti i semantike kretanja.
    Noel Mouloud

   Umjetnost prebiva u slobodi i rađa se iz obveza prema njoj. U trajnom kolebanju između osobe i svijeta, između istine i dojma, ona pomiruje stvari i čovjekovu žudnju. Pa i kad se naoko bavi "realističkim" prikazima pojava, umjetnost nas prenosi u neku idealnu sferu. Njena bit je, bez obzira bavi li se zaplakanim ili nasmijanim svijetom, omogućiti katarzu ili pročišćenje.

Sinergija I, 2003. Sinergija II, 2003.    
 

Umjetnost se bavi preobrazbama: derealizira realitet u novu realnost. Zato sve umjetnosti, a radije bih rekao sva umijeća, motre moć i sredstva muzike zavidnim pogledom. Muzika doista derealizira svijet čistim odnosima vlastitih izražajnih sredstava. Ona je vrhunska ars - vještina, jer su joj sredstva humana, to jest artificijelna. Muzika rastapa stvarnosne odnose u relacije čistih zvukova, u izmjerene ritmove, u pokrenute melodije i harmonije. Nije čudo što su mnogi znalci, opsjednuti plemenitim demonom svoje vještine, poželjeli odsvirati svijet.

Stripe-tease, 2003.  


Viseći vrtovi, 2003.

  Preobraziti dojam i doživljaj u jasne vrijednosti likovnoga polja temeljno je nastojanje slikara Jagora Bučana.U njegovim djelima nalazim svojstva izvjesne smrznute glazbe. Jer iako uvijek polazi od predmetna doživljaja u sredini gdje boravi, on ne prepisuje ni sredinu niti doživljaj, nego ih preobražava na crtovlju svjesnog i senzibilnog zanata. U nervoznim vremenima, kada u okvir slike ulijeću nebrojene nelikovne komponente, ogromno je njegovo povjerenje u invarijante što ih propisuje likovni instrument. Jagorovi skladovi, tonske i kolorističke skale, kontrapunktirani položaji u formatu, kompozicione inačice, izgrađuju ritam, izbor mjere i jedinstvo game. Ne bavi se prijepisom izgleda nego prepjevom dojma pomno odabranim likovnim sredstvima. Zato je tempo sastojaka slike ujednačen i cjelovit, pa se žive likovne partiture zaokružuju u katarktičke cjeline. Pokret je sugeriran. Položaji na koje smješta opažene oblike zapravo su tragovi pokreta, manipulacija i senzibiliteta koji traže i nalaze mjeru sklada.
     
  U Jagorovim realizacijama nalazim muzikalna svojstva: vertikalni sklad u zvučanju akorda, melodijsku liniju u razvoju crteža i povezivanja oblika, ritmičke sekvence u cjelovitom polju slike. Nalazim, jednom riječju, kompozicioni zahvat kojemu je namjera pokrenuti gledaoca u željenom smjeru. Ono što mi se u tom nastojanju čini plemenitim nije tek sposobnost da se oblikuje likovni analogon vlastita doživljaja, nego i želja da se on preda Drugom. Jagorovo umijeće u oblikovanju likovnoga sklada nije sebeljubiv zanat, nego ozbiljan pokušaj da se formira jasan i razgovjetan govor.

Potreba da se oglasimo računa na sugovornika. Tako shvaćen izraz naročit je oblik poklona.

Come Rain Or Come Shine, 2003.
   
Mladen Pejaković
       
 
Kralj pčela, 2003.   Carski cenzor, 2003.          Biban El Muluk, 2003.