Mrzovoljna životinja

   U neko doba svijetom se kretala jedna životinja. Spodoba zapravo, čudnog izgleda i sva nekako siva. Druge su je boje živcirale. Smetale su je vedre boje neba, jezera, drveća i cvijeća. Uopće, sve ju je živciralo i smetalo, i zato je i bila sva siva. Ali ne uvijek i svugdje jednako siva; nekad je bila tamno siva, a uz ponešto dobre volje mogla je biti i svjetlije siva. Ako su joj neki dijelovi tijela i  pocrnjeli, svi su znali da je tada najbolje nemati s njom posla.
  Mogla je ona još nešto; naime, mijenjati svoje oblike. Ni to nije voljela, jer bi morala razmišljati što joj se sviđa, pa je jednostavno odlučila uzeti od svake životinje ponešto. Tako je ponekad imala vrat poput žirafe, krila poput ptica, repove kao vjeverica ili paun ili konj ili kako bi joj došlo. I bodlje, dlake, ljuske, oklop kornjače, grivu lava, sve bi okitila po sebi, i sve to zasivila. I bila mrzovoljna.
     Druge životinje su joj se uglavnom smijale i ponekad je zadirkivale; smatrale su vrlo glupim nekoga tko tako smiješno izgleda. Zato ih je životinja izbjegavala i družila se samo sa svojim odrazom u jezeru kamo je odlazila u predvečerje nakon zalaska sunca; kada i u prirodi boje postaju sive. Silno je željela da je svi ostave na miru i da ju nitko više ne vidi.
  Napokon, jedne večeri, jezero joj odluči pomoći: počelo je isparavati, sve više i sve gušće, dok i sav zrak oko sive životinje nije posivio, i ona se više nije razaznavala. "Gle, ovo mi se sviđa!" zaključi životinja i mirno utone u veliko sivilo. Tako je nastala magla, koja se pojavljuje nakon zalaska sunca ili u rano jutro prije nego li sunce svojim zrakama počne stvarati boje u prirodi. U njoj prebiva životinja, pomalo strašna, pomalo smiješna, pomalo mrzovoljna, ali zadovoljna jer je našla mir. Ako je sretnete u magli, na plašite je se, i ne smijte joj se; jednostavno se pravite kao da je nema.

M.Huzjak

napomena: ova priča može se koristiti i uz lavirani tuš kao tehniku.